Ante Kovačić
Možemo reći kako se radi o osobi koja se smatra začetnikom velike tradicije hrvatskog romana egzistencijalističke i političko-satiričke usmjerenosti.
Svoju povijest počeo je sa prvim značajnijim djelom poznatiji kao “Baruničina ljubav”, koji je nastao na uzorima Eugena Suea i Balzaca, kao mješavina dinamične radnje i jezičnog vatrometa u kojem se pokazao glavnim hrvatskim jezikotvorcom. Dinamična radnja odnosi se na obilje likova fatalnih žena, preljuba, incesta, samoubojstava. Možemo reći kako se radi o poprilično inovativnom romanu kojim je Kovačić započeo jedan sasvim novi smjer u našoj književnosti i postavio određene temelje.
Ante Kovačič rodio se u Oplazniku 1854. godine, gdje je pohađao pučku školu. Rođen je kao nezakonito dijete što će postati itekako važno za njegov daljnji psihološki razvitak, unatoč tome što su njegovi roditelji ubrzo ozakonili svoju vezu.
Svoj akademski život započinje 1863. godine kada polazi u pučku školu, nakon koje prelazi u gimnaziju u Zagrebu, nakon čega upisuje pravni fakultet u Zagrebu. Bitno je spomenuti kako je neko vrijeme radio u kancelariji dr. Josipa Franka gdje je oduševljeno prihvaćao ideje Ante Starčevića. Godine 1887. doktorira i dobiva mogućnost osamostaljenja nakon čega otvara vlastiti odvjetnički ured, no unatoč tome umire pomračenog uma u naselju Stenjevec u Zagrebu.
Unatoč svom psihičkom stanju, Kovačić je uspio svoj period stvaranja obilježiti velikim djelima, a jedan od najpoznatijih je kao što smo rekli u “U registraturi”, gdje ponajviše koristi autobiografski materijal, što se najviše može vidjeti u opisivanju života glavnog junaka Ivice Kičmanovića.
Ovaj roman sadrži spektar situacija i motiva koji obuhvaćaju kanonska pravila i romantizma, realizma i naturalizma. Možemo slobodno reći da se radi o najimpresivnijem djelu hrvatske proze u drugoj polovici 19. stoljeća.
U registraturi je izazvalo mnogo polemika, od onih koji su ga hvalili ponajviše zbog velike slobode prilikom stvaranja ovog djela i neizrecive hrabrosti za iznošenje nekih stvari koje su tada bile one o kojima se nije pričalo. Velik dio zamjerio je baš tu slobodu izražavanja, a ponajviše zbog lika fatalne žene Laure. Naime o romanu se nije pisalo punih 10 godina.
Ante Kovačič rodio se u Oplazniku 1854. godine, gdje je pohađao pučku školu. Rođen je kao nezakonito dijete što će postati itekako važno za njegov daljnji psihološki razvitak, unatoč tome što su njegovi roditelji ubrzo ozakonili svoju vezu.
Svoj akademski život započinje 1863. godine kada polazi u pučku školu, nakon koje prelazi u gimnaziju u Zagrebu, nakon čega upisuje pravni fakultet u Zagrebu. Bitno je spomenuti kako je neko vrijeme radio u kancelariji dr. Josipa Franka gdje je oduševljeno prihvaćao ideje Ante Starčevića. Godine 1887. doktorira i dobiva mogućnost osamostaljenja nakon čega otvara vlastiti odvjetnički ured, no unatoč tome umire pomračenog uma u naselju Stenjevec u Zagrebu.
Unatoč svom psihičkom stanju, Kovačić je uspio svoj period stvaranja obilježiti velikim djelima, a jedan od najpoznatijih je kao što smo rekli u “U registraturi”, gdje ponajviše koristi autobiografski materijal, što se najviše može vidjeti u opisivanju života glavnog junaka Ivice Kičmanovića.
Ovaj roman sadrži spektar situacija i motiva koji obuhvaćaju kanonska pravila i romantizma, realizma i naturalizma. Možemo slobodno reći da se radi o najimpresivnijem djelu hrvatske proze u drugoj polovici 19. stoljeća.
U registraturi je izazvalo mnogo polemika, od onih koji su ga hvalili ponajviše zbog velike slobode prilikom stvaranja ovog djela i neizrecive hrabrosti za iznošenje nekih stvari koje su tada bile one o kojima se nije pričalo. Velik dio zamjerio je baš tu slobodu izražavanja, a ponajviše zbog lika fatalne žene Laure. Naime o romanu se nije pisalo punih 10 godina.