Hellen Keller

Hellen Keller
Nakon dugotrajnog procesa uspjela je naučiti sporazmijevati se s okolinom te završiti školu. Uspjela je naučiti nekoliko stranih jezika, a u učenju je pokazala izvanredan smisao za književni i znanstveni rad.
Doktorat iz filozofije obranila je na Radcliffe Colledgeu. Zbog toga je postala jednom od popularnijih ikona američke kulture kao invalid koji je uspio prebroditi svoju hendikepiranost, a to je dokazala još jednom kad se kasnije u životu odlučila angažirati kao socijalna radnica.

U svojoj turobnoj fazi života napisala je priču svog života poznatiju kao “U turobnom mjesecu veljači” gdje je opisala svoje osjećaje nakon što je saznala kako ostaje invalid do kraja svog života.

Godine 1894. Helen Keller i Anne Sullivan preselile su se u New York kako bi prisustvovale školi Wright-Humason, školi za gluhe.

Nakon specijalizirane škole, Helen se vratila u Massachusetts i krenula u Cambridge školu za mlade dame, gdje je školovanje platio njezin obožavatelj Mark Twain, koji je isto tako bio poznati književnik.

Uskoro postaje prva gluha osoba koja je uspjela dobiti diplomu, a ne smijemo zaboravit spomenut korespondenciju koju je održavala s austrijskim filozofom i pedagogom Wilhelmom Jeruzalemom, kao jedan od prvih koji je uspio otkriti njezin talent.

Keller je postala svjetski poznati govornik i autor, a najzapamćenija je bila kao zastupnik osoba s invaliditetom, bila je poznati pacifista, radikalni socijalista. Godine 1915. ona i George Kesler osnovali su Helen Keller međunarodnu organizaciju koja je prije svega bila posvećena istraživanju vida, zdravlja i prehrane.

Možemo reći kako su proputovali pola svijeta i susreli se sa svim velikim državnicima, počevši s američkim predsjednikom te poznatim osobama kao što je Mark Twain koji se slagao s njihovim mišljenjem.

Od djela koje je napisala treba spomenuti “Priča mojeg života”, “Iz tmine”, “Dnevnik Helen Keller”. Ova velika ličnost preminula je 1. lipnja 1968. godine.