Marco van Basten
Smatra se jednim od najvećih napadača koji je u vrijeme svoje igre zabio čak 277 golova što je završilo u 1995. kao posljedica ozljede pretrpljene dvije godine ranije. Nedugo nakon toga našao se na poziciji trenera AFC Ajaxa i na čelu nizozemske reprezentacije. Poznat po svojoj vrhunskoj taktici sa loptom, Van Basten imenovan je Europskim nogometašom godine čak tri puta za redom, a 2004. godine zauzeo je 25 mjesto na listi 100 najvećih Nizozemaca.
Van Basten rodio se 31. listopada 1964. godine u Utrechtu gdje je počeo igrati za lokalni klub, EDO kad mu je bilo svega sedam godina, a samo godinu dana kasnije preselio se u UVV Utrecht, nakon čega je igrao za neki drugi klub, Elinkwijk. Uskoro slijedi njegovo uspinjanje u karijeri kada je potpisao za Ajax, kada je u travnju 1982. zabio svoj gol prvijenac u pobjedi nad NEC-om.
U sezoni 1982-83 natjecao se s drugim najboljim igračem Europe Wimom Kieftom za poziciju centra kad je zabio 9 golova u 20 utakmica. Nakon što je Kieft napustio klub Pisa, van Basten učvrstio je svoju poziciju kao glavni napadač. Postao je najbolji strijelac u ligi za četiri sezone kad je zabio 37 golova u 26 utakmica lige, uključujući i šest golova protiv Sparte Rotterdama i pet golova protiv Heracles Almela. Među trijumfe možemo ubrojiti i osvajanje Zlatne kopačke.
Godine 1987. potpisao je za AC Milan sa svojim sunarodnjacima Ruudom Gullitom i Frankom Rijkaardom. Nažalost u prvoj sezoni igranja van Bastel odigrao je samo 11 utakmica zbog neprekidnih borbi sa ozljedom gležnja. Međutim uskoro slijedi osvajanje Zlatne lopte kad je zabio 19 golova i dva posebno važna u finalu Europskog kupa u Milanu protiv Steaue Bucuresti.
Njegovo igranje za Milan obilježile su brojne pobjede i isto tako spomenuta ozljeda, koja ga je nagnala da prihvati očigledno 17. kolovoza 1995. kada je najavio svoj odlazak u mirovinu.
Uskoro nakon mirovine odigrao je par revijalnih utakmica, ali ono na što se kasnije usredotočio kad je shvatio da ne može više biti igrač, bila je karijera velikog menadžera i naravno trenera.
U sezoni 1982-83 natjecao se s drugim najboljim igračem Europe Wimom Kieftom za poziciju centra kad je zabio 9 golova u 20 utakmica. Nakon što je Kieft napustio klub Pisa, van Basten učvrstio je svoju poziciju kao glavni napadač. Postao je najbolji strijelac u ligi za četiri sezone kad je zabio 37 golova u 26 utakmica lige, uključujući i šest golova protiv Sparte Rotterdama i pet golova protiv Heracles Almela. Među trijumfe možemo ubrojiti i osvajanje Zlatne kopačke.
Godine 1987. potpisao je za AC Milan sa svojim sunarodnjacima Ruudom Gullitom i Frankom Rijkaardom. Nažalost u prvoj sezoni igranja van Bastel odigrao je samo 11 utakmica zbog neprekidnih borbi sa ozljedom gležnja. Međutim uskoro slijedi osvajanje Zlatne lopte kad je zabio 19 golova i dva posebno važna u finalu Europskog kupa u Milanu protiv Steaue Bucuresti.
Njegovo igranje za Milan obilježile su brojne pobjede i isto tako spomenuta ozljeda, koja ga je nagnala da prihvati očigledno 17. kolovoza 1995. kada je najavio svoj odlazak u mirovinu.
Uskoro nakon mirovine odigrao je par revijalnih utakmica, ali ono na što se kasnije usredotočio kad je shvatio da ne može više biti igrač, bila je karijera velikog menadžera i naravno trenera.