Antun Mihanović
Naime Antun Mihanović je prije svega poznat kao hrvatski književnik, autor važne knjižice "Reč domovine o hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku", objavljene 1815. godine.
Ovo djelo nosi veliku važnost ponajviše zbog toga što je konkretno u toj knjižici iznio ideje iz kojih se kasnije razvio ključan program Hrvatskog narodnog preporoda Ljudevita Gaja i ostalih iliraca. Kao što vidimo Mihanović je bio zaista ključna osoba naše povijesti koja je svojim radnjama doprinjela ključnoj povijesnoj baštini.
Antun Mihanović rodio se 10. lipnja 1796. godine u Zagrebu, gdje je završio pučku školu, gimnaziju i nakon toga filozofiju. Poznato je kako se nakon završenog školovanja uputio prema Beču gdje je slušao pravo. Nakon studija se vratio u Zagreb i stupio u službu u Veneciji i Padovi. Tamo je proveo neko vrijeme, kada se zaputio prema Budimu i Rijeci. Nakon nekoliko godina obavljanja službe vani ponovno se vraća u Rijeku gdje stupa u službu kao gubernijski tajnik.
Godine 1827. bio je u zastupnik Rijeke na Požunskom saboru, a devet godina kasnije našao se u ulozi austrijskog konzula koji je svoj posao obavljao u Beogradu. U istoj toj ulozi boravi u Solunu, zatim u Trapezuntu, Smirni, Craigradu i Bukureštu. Međutim kako je Mihanović prije svega bio književnik u duši i kako je završio filozofiju, tako se okrenuo tekstovima i svemu onome što je bilo vezano uz našu domovinu.
Počeo je puno više cijeniti svoj jezik, zbog čega je napisao brošuru "Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku". U tom je spisu Mihanović tražio mjesto za hrvatski jezik. Bila je to svojevrsna pobuna protiv latinskog jezika, jer je smatrao kako se narodnim jezikom može bolje reći što se želi. Smatrao je kako se samo na svom jeziku može stvarati narodna kultura.
Antun Mihanović napravio je zaista puno za domovinu, možemo reći kako se borio za hrvatsku misao i to u vrijeme kada su se takve akcije mogle smatrati veleizdajom. Umro je 14. studenog 1861. godine u Novim Dvorima nedaleko od Klanjca.
Antun Mihanović rodio se 10. lipnja 1796. godine u Zagrebu, gdje je završio pučku školu, gimnaziju i nakon toga filozofiju. Poznato je kako se nakon završenog školovanja uputio prema Beču gdje je slušao pravo. Nakon studija se vratio u Zagreb i stupio u službu u Veneciji i Padovi. Tamo je proveo neko vrijeme, kada se zaputio prema Budimu i Rijeci. Nakon nekoliko godina obavljanja službe vani ponovno se vraća u Rijeku gdje stupa u službu kao gubernijski tajnik.
Godine 1827. bio je u zastupnik Rijeke na Požunskom saboru, a devet godina kasnije našao se u ulozi austrijskog konzula koji je svoj posao obavljao u Beogradu. U istoj toj ulozi boravi u Solunu, zatim u Trapezuntu, Smirni, Craigradu i Bukureštu. Međutim kako je Mihanović prije svega bio književnik u duši i kako je završio filozofiju, tako se okrenuo tekstovima i svemu onome što je bilo vezano uz našu domovinu.
Počeo je puno više cijeniti svoj jezik, zbog čega je napisao brošuru "Reč domovini od hasnovitosti pisanja vu domorodnom jeziku". U tom je spisu Mihanović tražio mjesto za hrvatski jezik. Bila je to svojevrsna pobuna protiv latinskog jezika, jer je smatrao kako se narodnim jezikom može bolje reći što se želi. Smatrao je kako se samo na svom jeziku može stvarati narodna kultura.
Antun Mihanović napravio je zaista puno za domovinu, možemo reći kako se borio za hrvatsku misao i to u vrijeme kada su se takve akcije mogle smatrati veleizdajom. Umro je 14. studenog 1861. godine u Novim Dvorima nedaleko od Klanjca.