Franz Schubert
Kako je odrastao u obitelji glazbeno nadarenih, razvoju njegovog talenta pripomaže pomoć njegovog oca i starijeg brata Ignaza te orguljaša iz crkve Liechtenthal.
Svoje početke kao velikog skladatelja bilježi već 1808. godine kada je već kao jedanaestogodišnje dijete primljen na carski dvor, odnosno u sjemenište gdje je unatoč svojoj nostalgiji za domom postizao velike rezultate.
Osim što je pjevao, također je svirao i u orkestru, a njegova popularnost polako je dolazila u vrijeme kad se već znalo za Wolfganga Amadeusa Mozarta, Franza Josepha Haydna te Ludwig van Beethovena.
U to vrijeme dok se usavršavao u sjemeništu Shubert je vrijeme uglavnom provodio sam, skladajući za sebe, a nakon što mu se glas promijenio zbog puberteta napušta zbor, no ostaje u školi gdje ga je nakon nekog vremena uspio čuti carev glazbeni ravnatelj koji je odmah shvatio da se radi o velikom talentu.
Od tada njegova karijera polako kreće prema boljem.
U svojoj ranijoj fazi stvaranja 1813. godine, može se primjetiti lagan utjecaj Haydna. Tek u srednjem dijelu njegova kreativnog života između 1820 i 1823. godine Scubert dostiže određenu dozu zrelosti, odnosno djela mu poprimaju jasniju notu i tada izdaje brojne operete, njegove pjsme izvode brojni izvođači, neki od njegovih radova su objavljeni i izvedeni na privatnim koncertima. Može se reći kako polako dostiže ono čemu se nadao.
U periodu između 1826. godine i 1827 unatoč bolesti uspijeva lansirati svoja najveća djela dosada.
Franza Shuberta svi znamo zapravo kao glavnog predstavnika romantizma u glazbi. Kroz svoje djelovanje skladao je djela za vokalne sastave i zborove, klavirske sonate, komorna djela i simfonije.
Kroz cijeli svoj život uzdržavao se kao učitelj glazbe što kad malo bolje pogledamo i nije tako iznenađujuče obzirom da su svi veliki glazbenici tog doba živjeli u poprilično oskudnim prilikama.
Prvi javni koncert na kojem su izvedene njegove skladbe održan je neposredno pred njegovu smrt 1828. godine.
Njegova poznatija djela su:
Osim što je pjevao, također je svirao i u orkestru, a njegova popularnost polako je dolazila u vrijeme kad se već znalo za Wolfganga Amadeusa Mozarta, Franza Josepha Haydna te Ludwig van Beethovena.
U to vrijeme dok se usavršavao u sjemeništu Shubert je vrijeme uglavnom provodio sam, skladajući za sebe, a nakon što mu se glas promijenio zbog puberteta napušta zbor, no ostaje u školi gdje ga je nakon nekog vremena uspio čuti carev glazbeni ravnatelj koji je odmah shvatio da se radi o velikom talentu.
Od tada njegova karijera polako kreće prema boljem.
U svojoj ranijoj fazi stvaranja 1813. godine, može se primjetiti lagan utjecaj Haydna. Tek u srednjem dijelu njegova kreativnog života između 1820 i 1823. godine Scubert dostiže određenu dozu zrelosti, odnosno djela mu poprimaju jasniju notu i tada izdaje brojne operete, njegove pjsme izvode brojni izvođači, neki od njegovih radova su objavljeni i izvedeni na privatnim koncertima. Može se reći kako polako dostiže ono čemu se nadao.
U periodu između 1826. godine i 1827 unatoč bolesti uspijeva lansirati svoja najveća djela dosada.
Franza Shuberta svi znamo zapravo kao glavnog predstavnika romantizma u glazbi. Kroz svoje djelovanje skladao je djela za vokalne sastave i zborove, klavirske sonate, komorna djela i simfonije.
Kroz cijeli svoj život uzdržavao se kao učitelj glazbe što kad malo bolje pogledamo i nije tako iznenađujuče obzirom da su svi veliki glazbenici tog doba živjeli u poprilično oskudnim prilikama.
Prvi javni koncert na kojem su izvedene njegove skladbe održan je neposredno pred njegovu smrt 1828. godine.
Njegova poznatija djela su:
- Misa br.5
- Misa br.6
- VII. simfonija "Nedovršena"
- VIII. simfonija "Velika"
- Rosamunde