Goran Ivanišević
Goranova sjajna teniska karijera neće ostati poznata samo po Wimbeldonu i ostalim turnirima koje je osvojio nego i zbog njegovog karaktera za koji je malo reći da je zanimljiv, on je sve samo ne dosadan.
Njegove teniske mečeve osim same igre koja je znala biti za “pokidat” živce pamtimo i po najvećem broju izrečenih psovki, silnih poderanih majica i naravno reketa kojih je sva sreća uvijek imao dovoljno. Mislimo da ćete se svi složiti kad kažemo da je Goran poseban po tome što na terenu nije bio samo igrač nego osoba koja je znala u potpunosti izložiti svoje emocije ljudima u gledalištu na samom terenu i na televiziji.
Jedna od zanimljivijih stvari koje je radio na terenu, ali i prije samog meča su sitnice kao npr, da obavezno obuče čarape koje je imao zadnji put kad je pobjeđivao, ili kad je inzistirao da u loži na Wimbeldonu svi moraju sjediti određenim redoslijedom, jer je Goran smatrao da mu to donosi sreću. Ruku na srce, ali većina nas ima svoje rituale samo što nismo javne ličnosti, pa ljudi oko nas to uglavnom ne saznaju.
Njegova karijera do odluke da prestaje s aktivnim igranjem tenisa bileži velike rezltate. Možemo početi od 1992. godine kada prvi put igra finale Wimbeldona i gubi od Agassija. Te godine prvi put nastupa za Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Barceloni gdje osvaja dvije brončane medalje, jednu u pojedinačnoj konkurenciji, a drugu u paru sa Goranom Prpićem.
1994. godine igra svoje drugo finale Wimbeldona kada ga pobjeđuje Pete Sampras i ponovno 1998. godine, kada je još malo tko vjerovao da će Goran ikad uspjeti osvojiti svoj Grand Slam iz snova.
Njegova karijera bilježi 22 osvojena turnira, 2 mjesto u svijetu najboljih tenisača, 9 osvojenih turnira u parovima, Wimbeldon 2001. godine te osvojen Davies Cup 2005. godine.
Rekli smo da je Goran bio popularan ne samo zbog svoje igre nego i svoje osobnosti, ne zaboravimo koliko su Englezi navijali za Gorana kao da je jedan od njih, odnosno kao da dolazi s otoka.
Danas ga možemo vidjeti po veteranskim turnirima i u sretnom braku s bivšom manekenkom Tanjom Dragovićom. Nadajmo se da će se uskoro pojaviti još jedan Goran koji će nas osim svojom igrom oduševljavati i svojom karizmatičnom ponudom.
Jedna od zanimljivijih stvari koje je radio na terenu, ali i prije samog meča su sitnice kao npr, da obavezno obuče čarape koje je imao zadnji put kad je pobjeđivao, ili kad je inzistirao da u loži na Wimbeldonu svi moraju sjediti određenim redoslijedom, jer je Goran smatrao da mu to donosi sreću. Ruku na srce, ali većina nas ima svoje rituale samo što nismo javne ličnosti, pa ljudi oko nas to uglavnom ne saznaju.
Njegova karijera do odluke da prestaje s aktivnim igranjem tenisa bileži velike rezltate. Možemo početi od 1992. godine kada prvi put igra finale Wimbeldona i gubi od Agassija. Te godine prvi put nastupa za Hrvatsku na Olimpijskim igrama u Barceloni gdje osvaja dvije brončane medalje, jednu u pojedinačnoj konkurenciji, a drugu u paru sa Goranom Prpićem.
1994. godine igra svoje drugo finale Wimbeldona kada ga pobjeđuje Pete Sampras i ponovno 1998. godine, kada je još malo tko vjerovao da će Goran ikad uspjeti osvojiti svoj Grand Slam iz snova.
Njegova karijera bilježi 22 osvojena turnira, 2 mjesto u svijetu najboljih tenisača, 9 osvojenih turnira u parovima, Wimbeldon 2001. godine te osvojen Davies Cup 2005. godine.
Rekli smo da je Goran bio popularan ne samo zbog svoje igre nego i svoje osobnosti, ne zaboravimo koliko su Englezi navijali za Gorana kao da je jedan od njih, odnosno kao da dolazi s otoka.
Danas ga možemo vidjeti po veteranskim turnirima i u sretnom braku s bivšom manekenkom Tanjom Dragovićom. Nadajmo se da će se uskoro pojaviti još jedan Goran koji će nas osim svojom igrom oduševljavati i svojom karizmatičnom ponudom.