Homer
Radi se o pjesniku za kojeg se ne može točno reći kada je živio, no pretpostavlja se kako je to bilo negdje u 7. i 8. st. pr. Kr., jer su tada dovršeni epovi "Ilijada" i "Odiseja". Homera se oduvijek zamišljalo starim i slijepim pjesnikom, no zbog živopisnog opisivanja koje je iznosio u svojim djelima, malo je bilo vjerojatno da se radi o slijepom pjesniku.
Kad govorimo o njegovim djelima tada treba istaknuti kako epovi koje je napisao obiluju dosta formalnim načinom izražavanja, gdje je uz stalne epitete vrlo često iznosio poredbe koje opisuju događaje, produbljuju ih i pritom rasvjetljavaju velik broj pojedinosti. Poznato je kako u njegovom jeziku postoji desetak glagola koji znače "gledati" te brojni atributi za opisivanje mora i bitki, a također su česti motivi gozbe, žrtve, sahrane i naoružavanja.
Jezik koji je Homer koristio bio je umjetan i nikada se nije koristio u narodu. Radi se o starom jonskom dijalektu, u kojem ima i novojonskih i eolskih elemenata, ali isto tako i atičkih dijalektizama. Kad već pričamo o jeziku kojim se koristio treba izdvojiti kako je sam Francesco Petrarca 1354. godine dobio rukopis Homerovih djela koje je na vlastiti trošak dao prevesti na latinski jezik. To je isto učinio Leoncije Pilat u Boccacciovom domu u Firenci koji je djela preveo doslovno, u obliku latinskog proznog teksta. Homerova djela na grčkome je prvi put u Veneciji dao tiskati Aldo Manuzio te ga na taj način učinio dostupnim talijanskom narodu.
Dakle među njegova djela treba navesti: "Ilijadu", "Odiseju" i "Tebaidu". Homerova djela čak je hvalio i sam Aristotel koji je imao samo riječi hvale za "Ilijadu".
Jezik koji je Homer koristio bio je umjetan i nikada se nije koristio u narodu. Radi se o starom jonskom dijalektu, u kojem ima i novojonskih i eolskih elemenata, ali isto tako i atičkih dijalektizama. Kad već pričamo o jeziku kojim se koristio treba izdvojiti kako je sam Francesco Petrarca 1354. godine dobio rukopis Homerovih djela koje je na vlastiti trošak dao prevesti na latinski jezik. To je isto učinio Leoncije Pilat u Boccacciovom domu u Firenci koji je djela preveo doslovno, u obliku latinskog proznog teksta. Homerova djela na grčkome je prvi put u Veneciji dao tiskati Aldo Manuzio te ga na taj način učinio dostupnim talijanskom narodu.
Dakle među njegova djela treba navesti: "Ilijadu", "Odiseju" i "Tebaidu". Homerova djela čak je hvalio i sam Aristotel koji je imao samo riječi hvale za "Ilijadu".