Ivana Brlić Mažuranić

Ivana Brlić Mažuranić
Ivana Brlić Mažuranić rođena je u Ogulinu 18. travnja 1874. godine u Zagrebu, a potječe iz intelektualne građanske obitelji, gdje je otac Vladimir bio pisac, odvjetnik i povjesničar, dok je djed bio poznat kao slavni političar, hrvatski ban i pjesnik Ivan Mažuranić, a baka Aleksandra, sestra jezikoslovca Dimitrija Demetra. Kao što vidimo radi se o jednoj uglednoj obitelji kojoj je bilo suđeno da generacijama rađa nove talente koji će nas zadiviti svaki na svoj način.
Svoje školovanje odradila je privatno i pritom stekla odličnu naobrazbu koja se isto tako odnosila na izvrsno poznavanje stranih jezika, stoga se moglo primjetiti kako su joj prvi književni pokušaji bili na francuskome. Uskoro se cijela obitelj seli iz Ogulina u Karlovac, a nakon toga u Jastrebarsko.

Nakon svoje udaje za odvjetnika i političara Vatroslava Brlića, seli u Brod na Savi gdje je provela veći dio svog života, a kao majka od sedemro djece imala je priliku upoznati se s dječjom psihom i tako razumjeti njihov svijet. Smatra se da je to bio jedan od preduvjeta zbog čega je postala tako uspješna dječja spisateljica.

Kad pričamo o njeznom stvaralaštvu treba spomenuti kako je na početku pisala poeziju, eseje i dnevnike. Zbirku pripovjedaka i pjesama za djecu pod nazivom “Valjani i nevaljani” izdana je 1902. godine u vlastitoj nakladi.

Pravu pozornost književne publike privlači 1913. godine romanom za djecu “Čudnovate zgode i nezgode šegrta Hlapića”. Osim toga napisala je pjesničku zbirku “Slike”, “Knjigu o omladini” te povijesno-pustolovni omladinski roman “Jaša Dalmatin potkralj Gudžerata” koji je prevela s njemačkog i francuskog.

Njezinim najvećim djelom smatra se zbirka pripovjedaka “Priče iz davnine”, djelo objavljeno 1916. godine koje sadrži motive mitološke mudrosti običnog svijeta, prije svega inspirirane čudesnom slavenskom mitologijom.

Treba spomenuti kako je često nazivana hrvatskim Andersenom i Tolkienom čija su djela prevedena na sve važnije svjetske jezike. Akademija ju je čak dva puta predlagala za Nobelovu nagradu, koja ju je čak 1937. primila za svog dopisnog člana, kao prvu ženu kojoj je dodijeljena takva čast.

Umrla je 21. rujna 1938. godine u Zagrebu.