Matija Gubec
Seljačka buna dogodila se 1573. godine nakon što su seljaci odlučili prestati plaćati poreze svojim vladarima, a jedan od njih poslao je naoružane plaćenike koje su seljaci spremno dočekali. Međutim Hrvatski sabor reagirao je tako što ih je proglasio izdajnicama, na što su oni odgovorili sveopćim ustankom protiv feudalnih gospodara.
Za vođu bune izabran je Matija Gubec koji je sa svojim najbližim suradnicima i prijateljima Ilijom Gregorićem, Andrijom Pasancem, Nikolom Pozepcom, Vinkom Lepoićem i drugima podigao seljake na ustanak u noći s 18. na 19. siječnja 1573. godine.
U vrlo kratkom vremenu Gubec se pokazao kao prvi vođa koji ne posustaje i koji je svojim stavovima i ponašanjem uspio tada nadahnuti mnoge da se pridruže. Kao vođa predvodio je seljake u presudnoj bitki protiv plemića kod Stubičkih Toplica 9. veljače 1573. Nažalost seljaci su tada bili poraženi, a Gubec kao vođa odveden je u Zagreb, gdje ga je čekala kazna za poticanje seljaka na pobunu. Kao primjer svim ostalima smaknut je 15. veljače, a prema legendi stoji kako je javno bio mučen na Markovu trgu tako što su ga natjerali da nosi krunu od usijanog željeza, nakon čega je raščetvoren.
Koliko je Gubec bio značajan ne samo tada nego i za kasnija vremena svjedoči i to što je u Kraljevini Jugoslaviji izdata poštanska marka sa njegovim likom, a za vrijeme Drugog svjetskog rata njegovim je imenom nazvana jedna slovenska i jedna hrvatska partizanska brigada.
Posebno su ga slavili u socijalističko doba, kada je i podignut njegov spomenik u Gornjoj Stubici, čiji je autor Antun Augustinčić. Uskoro je uslijedila i prva hrvatska rock-opera Gubec-beg nazvana po vođi seljačke bune.
Nakon tužnog završetka pobune seljaka da više ne budu potlačeni i da ih se ne iskorištava, Gubec se pokazao kao veliki vođa i odmah nakon smrti ušao u legendu.
U vrlo kratkom vremenu Gubec se pokazao kao prvi vođa koji ne posustaje i koji je svojim stavovima i ponašanjem uspio tada nadahnuti mnoge da se pridruže. Kao vođa predvodio je seljake u presudnoj bitki protiv plemića kod Stubičkih Toplica 9. veljače 1573. Nažalost seljaci su tada bili poraženi, a Gubec kao vođa odveden je u Zagreb, gdje ga je čekala kazna za poticanje seljaka na pobunu. Kao primjer svim ostalima smaknut je 15. veljače, a prema legendi stoji kako je javno bio mučen na Markovu trgu tako što su ga natjerali da nosi krunu od usijanog željeza, nakon čega je raščetvoren.
Koliko je Gubec bio značajan ne samo tada nego i za kasnija vremena svjedoči i to što je u Kraljevini Jugoslaviji izdata poštanska marka sa njegovim likom, a za vrijeme Drugog svjetskog rata njegovim je imenom nazvana jedna slovenska i jedna hrvatska partizanska brigada.
Posebno su ga slavili u socijalističko doba, kada je i podignut njegov spomenik u Gornjoj Stubici, čiji je autor Antun Augustinčić. Uskoro je uslijedila i prva hrvatska rock-opera Gubec-beg nazvana po vođi seljačke bune.
Nakon tužnog završetka pobune seljaka da više ne budu potlačeni i da ih se ne iskorištava, Gubec se pokazao kao veliki vođa i odmah nakon smrti ušao u legendu.