Roberto Carlos
Roberto Carlos da Silva Rocha, rođen 10. travnja 1973. nastupao je za brazilsku nogometnu reprezentaciju na tri svjetska prvenstva, uključujući i svjetsko prvenstvo 2002. kada je Brazil osvojio naslov prvaka. Punih jedanaest godina igrao je za Real Madrid, s kojim je osvojio četiri domaća prvenstva, gdje možemo ubrojiti tri puta Ligu prvaka i dva Interkontinentalna kupa. Jedan je od šestorice igrača koji su nastupili u Ligi prvaka više od 100 puta. FIFA ga je 1997. proglasila drugim najboljim svjetskim igračem, iza Ronalda.
Roberto Carlos rodio se u gradu Garca u obitelji bez nekog luksuza sa uspomenama na jako loše djetinjstvo, kada je slobodno vrijeme koristio za pomaganje svojima na farmi te igranju sa prijateljima.
Godine 1981. preselio se sa svojom obitelji u Cordeiropolis, odakle je krenuo prema svojim nogometnim vrhuncima koji će ga itekako proslaviti kao igrača.
Svoju profesionalnu karijeru započeo je u Palmeirasu, a sa samo 22 godine prelazi u milanski Inter. U Interu se zadržao samo jednu sezonu, a 1996. potpisuje za Real Madrid. Za veliki kraljevski klub igrao je čak 11 sezona, te je u tom razdoblju u svim natjecanjima skupio 512 nastupa i zabio 65 golova. U siječnju 2006. postao je rekorder po najvećem broju nastupa za Real od ne-španjolskih igrača, oborivši na taj način rekord argentinca Alfreda di Stefana koji je za Real nastupio 329 puta. Postao je jedan od najstandardnijih igrača u Realovoj postavi, igravši 10 sezona zaredom. Dana 9. ožujka 2007. objavio je da ne želi produžiti ugovor sa Realom, te je 19. lipnja iste godine potpisao dvogodišnji ugovor za Fenerbahce nakon čega je prešao u Corinthians.
Za brazilsku reprezentaciju nastupio je čak 125 puta, te je zabio 24 gola. Nastupao je na svjetskim prvenstima 1998., 2002., i 2006. Igrao je u finalu svjetskog prvenstva 2002., na kojem je Brazil osvojio svoj peti naslov svjetskog prvaka. Svoju je reprezentativnu karijeru završio 2006., nakon poraza u četvrtfinalu svjetskog prvenstva od strane Francuske.
Godine 1981. preselio se sa svojom obitelji u Cordeiropolis, odakle je krenuo prema svojim nogometnim vrhuncima koji će ga itekako proslaviti kao igrača.
Svoju profesionalnu karijeru započeo je u Palmeirasu, a sa samo 22 godine prelazi u milanski Inter. U Interu se zadržao samo jednu sezonu, a 1996. potpisuje za Real Madrid. Za veliki kraljevski klub igrao je čak 11 sezona, te je u tom razdoblju u svim natjecanjima skupio 512 nastupa i zabio 65 golova. U siječnju 2006. postao je rekorder po najvećem broju nastupa za Real od ne-španjolskih igrača, oborivši na taj način rekord argentinca Alfreda di Stefana koji je za Real nastupio 329 puta. Postao je jedan od najstandardnijih igrača u Realovoj postavi, igravši 10 sezona zaredom. Dana 9. ožujka 2007. objavio je da ne želi produžiti ugovor sa Realom, te je 19. lipnja iste godine potpisao dvogodišnji ugovor za Fenerbahce nakon čega je prešao u Corinthians.
Za brazilsku reprezentaciju nastupio je čak 125 puta, te je zabio 24 gola. Nastupao je na svjetskim prvenstima 1998., 2002., i 2006. Igrao je u finalu svjetskog prvenstva 2002., na kojem je Brazil osvojio svoj peti naslov svjetskog prvaka. Svoju je reprezentativnu karijeru završio 2006., nakon poraza u četvrtfinalu svjetskog prvenstva od strane Francuske.