Silvije Strahimir Kranjčević
Od njegovih djela treba izdvojiti kako je prvu pjesmu objavio u “Hrvatskoj vili”, samo mjesec dana prije nego što je otišao za Rim. Njegovi su stihovi tada dočekani poprilično dobro i proročanski, budući da su prije svega imali borbenu notu tada još nepoznatog pjesnika. Iz Rima šalje još dvije pjesme šušačkoj “Slobodi”, a vrativši se iz Rima obajvljuje u “Viencu” značajnu pjesmu “Noć na Foru”, a nakon toga prvu zbirku “Bugarkinje” koja je bila dočekana s naglašenim priznanjima.
Možemo slobodno reći kako su njegova djela doživjela iznimno pohvalne kritike, konkretno “Bugarkinje” su se smatrale porukom koju je htio poslati javnosti, a sadržavale su kompletan program koji je ujedno bio i pjesnički i politički.
Među poznatija djela treba izdvojiti zbirku “Izabrane pjesme”, “Trzaji” te “Pjesme” iz 1908. godine.
Silvije Strahimir Kranjčević rodio se u Senju 17. veljače 1865., pod Nehajem, a svoje školovanje nije dovršio zbog iznimno buntovne naravi, tako nakon prekida gimnazije kreće prema elitnom zavodu Germanico-Hungaricum u Rimu gdje je trebao postati svećenikom, ali ga vrlo brzo napušta jer nije osjetio svećenički poziv. Smatra se kako je boravak u Rimu na njega ostavio poseban dojam koji je kasnije pokušao prenijeti kroz pjesme. U Zagrebu završava jednogodišnji učiteljski tečaj iz slovničko-povijesne grupe nakon koje odlazi raditi u Bosnu i Hercegovinu, budući da u Hrvatskoj nije imao šanse naći nešto ozbiljnije. Obišao je Mostar, Livno, Bijeljinu i Sarajevo u kojima je uspio sazrijeti na više područja.
U Sarajevu se zadržao punih osam godina kada je uređivao književni časopis “ Nada” koji je izdavala Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Baš tada je uživao veliku slobodu kao književnik i stekao veliki ugled. Poznato je kako su ga kao pjesnika zanimale sve tegobe i brige svog naroda, a izražavao ih je uz pomoć biblijskih i antičkih smjernica te simbola iz povijesti krčćanstva i židovskog naroda. Umro je 29. listopada 1908. u Sarajevu, gdje je doživio najveće pohavle za svoj iznimno vrijedan rad.
Među poznatija djela treba izdvojiti zbirku “Izabrane pjesme”, “Trzaji” te “Pjesme” iz 1908. godine.
Silvije Strahimir Kranjčević rodio se u Senju 17. veljače 1865., pod Nehajem, a svoje školovanje nije dovršio zbog iznimno buntovne naravi, tako nakon prekida gimnazije kreće prema elitnom zavodu Germanico-Hungaricum u Rimu gdje je trebao postati svećenikom, ali ga vrlo brzo napušta jer nije osjetio svećenički poziv. Smatra se kako je boravak u Rimu na njega ostavio poseban dojam koji je kasnije pokušao prenijeti kroz pjesme. U Zagrebu završava jednogodišnji učiteljski tečaj iz slovničko-povijesne grupe nakon koje odlazi raditi u Bosnu i Hercegovinu, budući da u Hrvatskoj nije imao šanse naći nešto ozbiljnije. Obišao je Mostar, Livno, Bijeljinu i Sarajevo u kojima je uspio sazrijeti na više područja.
U Sarajevu se zadržao punih osam godina kada je uređivao književni časopis “ Nada” koji je izdavala Zemaljska vlada Bosne i Hercegovine. Baš tada je uživao veliku slobodu kao književnik i stekao veliki ugled. Poznato je kako su ga kao pjesnika zanimale sve tegobe i brige svog naroda, a izražavao ih je uz pomoć biblijskih i antičkih smjernica te simbola iz povijesti krčćanstva i židovskog naroda. Umro je 29. listopada 1908. u Sarajevu, gdje je doživio najveće pohavle za svoj iznimno vrijedan rad.