Vjekoslav Šutej
Vjekoslav se rodio 1951. godine u Rijeci u obitelji roditelja koji su isto tako bili u glazbi. Naime pjevali su u Hrvatskom narodnom kazalištu, što znači da je cijelo djetinjstvo proveo u glazbenom okruženju. Studirao je u klasi Igora Gjadrova na Muzičkoj akademiji u Zagrebu, a poslijediplomski studij završio je u Rimu kod Franca Ferrarea.
Međunarodnu karijeru počeo je na Hollybush festivalu u New Yerseyu, čiji je bio umjetnički direktor od 1989. – 1994. Od 1990 do 1993. radio je kao glazbeni direktor kazališta La Fenice u Veneciji. U Španjolskoj je bio poznat kao akademik i član Kraljevske akademije lijepih umjetnosti. Osnovao je Kraljevski simfonijski orkestar Seville te je ujedno obnašao ulogu njegovog umjetničkog direktora i glavnog dirigenta od 1990. do 1996. Od 1992. do 1997. bio je umjetnički direktor Houston Grand Opere. Nastupao je kao gostujući dirigent u brjnim opernim kućama širom svijeta. Dobitnik je priznanja Ordena grada Beča i Nagrade grada Zagreba.
Od 1994. Vjekoslav je često bio pozivan u Bečku državnu operu, gdje je dirigirao preko stotinu izvedbi. Isto tako je dirigirao na stogodišnjem jubileju praizvedbe Toske u Bečkoj državnoj operi te je imao čast otvoriti sezonu 2001-2002. Dirigirao je izvedbama Don Carlosa sa Shicoffom, Meserjakovom, Furlanettom. Proteklih je godina dirigirao Pikovu damu, La boheme, Don Carlos, Madame Butterfly, Rigoletta, Traviatu, Trubadura, La Juive, Cavalleriu rusticanu, Aidu, Carmen.
Nažalost prerano je otišao kad mu je dijagnosticirana leukemiju koju je pokušavao pobijediti tranplantacijom koštane srži u Americi, što se ipak pokazalo neuspješnim. U Zagrebu se isto tako podvrgao operaciji transplantacije zbog čega su se na kraju pojavile komplikacije. Bitku za život nije uspio dobiti, ali je zato ostavio veliku prazninu, koju možemo pokušat ispunit tako da ga se svako malo prisjetimo i poslušamo neku od skladbi kojom je on dirigirao, jer bio je zaista velik.
Od 1994. Vjekoslav je često bio pozivan u Bečku državnu operu, gdje je dirigirao preko stotinu izvedbi. Isto tako je dirigirao na stogodišnjem jubileju praizvedbe Toske u Bečkoj državnoj operi te je imao čast otvoriti sezonu 2001-2002. Dirigirao je izvedbama Don Carlosa sa Shicoffom, Meserjakovom, Furlanettom. Proteklih je godina dirigirao Pikovu damu, La boheme, Don Carlos, Madame Butterfly, Rigoletta, Traviatu, Trubadura, La Juive, Cavalleriu rusticanu, Aidu, Carmen.
Nažalost prerano je otišao kad mu je dijagnosticirana leukemiju koju je pokušavao pobijediti tranplantacijom koštane srži u Americi, što se ipak pokazalo neuspješnim. U Zagrebu se isto tako podvrgao operaciji transplantacije zbog čega su se na kraju pojavile komplikacije. Bitku za život nije uspio dobiti, ali je zato ostavio veliku prazninu, koju možemo pokušat ispunit tako da ga se svako malo prisjetimo i poslušamo neku od skladbi kojom je on dirigirao, jer bio je zaista velik.