Ivan Generalić
Svoje školovanje započeo je u mjestu Hlebine gdje je završio četiri razreda osnovne škole. Osim u školi svoje je vrijeme provodio dosta u poljoprivredi gdje je još kao dječak čuvao krave i pomagao u svim poslovima vezanim uz seosko gospodarstvo.
Njegov put prema slikarstvu započinje sudbonosnim susretom sa Krstom Hegedušićem koji je za vrijeme studija s braćom osnovao nogometni klub Lipa u Hlebinama. Jedan od igrača iz tog kluba bio je i sam Generalić koji je svoje slobodno vrijeme provodio crtajući.
Nakon tog zanimljivog susreta dolazi do osnivanja hlebinske škole, poznate kao zajednice gdje su se okupljali razni slikari, a bitno je spomenuti kako nakon Hegedušića glavnim predstavnikom hrvatske naive postaje Ivan Generalić.
Iako je već od rane faze svog djetinjstva korisno radio i išao u školu, Ivan Generalić kasnije je priznao kako je oduvijek znao da će ga njegov životni put odvesti prema slikanju i crtanju. Tražio je skoro svaki komad olovke, ili nečeg drugog čime bi mogao izraziti svoju umjetnost. Za kist je znao koristiti stari grubi papir, a u školi je svaki put iščekivao satove slikanja.
U svojim ranim godinama stvaralaštva okreće se stvarnosti gdje slika i crta scene iz svakodnevnice. To su inače slike iz ranih 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća, koje su nadahnute rukom umjetnika koji prije svega bilježi seosku svakidašnjicu, težak život i probleme svojih sumještana kao što su nepravda, tlačenje, jad, bol, ali isto tako i onaj ljepši dio života.
Zanimljivo je spomenuti kako je 1927. godine u Parizu naslikao svoje prve slike na staklu podsjećajući tako na svete slike na staklu, koje su viđene u Podravini koje su Podravci kupovali od putujućih slikara iz Slovenije, Štajerske i Donje Austrije.
U svojoj bogatoj karijeri Generalić je samostano izlagao u Parizu, Bruxellesu, Baden-Badenu, Baselu, Bratislavi, Šangaju, Pekingu, Tokiju, Petrogradu, Madridu te je isto tako sudjelovao na bijenalu u Sao Paulu čime je na neki način pokrenuo međunarodnu afirmaciju hrvatske naivne umjetnosti.
Svoj život završio je 27. studenog 1992. godine, a pokopan je na mjesnom groblju u selu Sigetec.
Nakon tog zanimljivog susreta dolazi do osnivanja hlebinske škole, poznate kao zajednice gdje su se okupljali razni slikari, a bitno je spomenuti kako nakon Hegedušića glavnim predstavnikom hrvatske naive postaje Ivan Generalić.
Iako je već od rane faze svog djetinjstva korisno radio i išao u školu, Ivan Generalić kasnije je priznao kako je oduvijek znao da će ga njegov životni put odvesti prema slikanju i crtanju. Tražio je skoro svaki komad olovke, ili nečeg drugog čime bi mogao izraziti svoju umjetnost. Za kist je znao koristiti stari grubi papir, a u školi je svaki put iščekivao satove slikanja.
U svojim ranim godinama stvaralaštva okreće se stvarnosti gdje slika i crta scene iz svakodnevnice. To su inače slike iz ranih 30-ih i 40-ih godina prošlog stoljeća, koje su nadahnute rukom umjetnika koji prije svega bilježi seosku svakidašnjicu, težak život i probleme svojih sumještana kao što su nepravda, tlačenje, jad, bol, ali isto tako i onaj ljepši dio života.
Zanimljivo je spomenuti kako je 1927. godine u Parizu naslikao svoje prve slike na staklu podsjećajući tako na svete slike na staklu, koje su viđene u Podravini koje su Podravci kupovali od putujućih slikara iz Slovenije, Štajerske i Donje Austrije.
U svojoj bogatoj karijeri Generalić je samostano izlagao u Parizu, Bruxellesu, Baden-Badenu, Baselu, Bratislavi, Šangaju, Pekingu, Tokiju, Petrogradu, Madridu te je isto tako sudjelovao na bijenalu u Sao Paulu čime je na neki način pokrenuo međunarodnu afirmaciju hrvatske naivne umjetnosti.
Svoj život završio je 27. studenog 1992. godine, a pokopan je na mjesnom groblju u selu Sigetec.