Antun Augustinčić
Možemo slobodno reći kako njegova djela krase neke od najpoznatijih lokacija diljem svijeta.
Među najpoznatija djela treba spomenuti “Rudara” iz Ženeve, koji stoji ispred zgrade Međunarodnog ureda rada. Zatim imamo “Spomenik mira” ispred zgrade Ujedinjenih naroda u New Yorku, “Spomenik žrtvama fašizma u Adis Abebi” te “Spomenik seljačkoj buni” u Stubici.
Kao što se vidi iz priloženog, radi se o hrvatskom kiparu, likovnom pedagogu i akademiku koji se rodio u Klanjcu 4. svibnja 1900., a koji je učio kiparstvo od 1918. godine na Visokoj školi za umjetnost i obrt, nakon koje svoje školovanje nastavlja kod legendarnog Ivana Meštrovića.
Nakon školovanja u domovini, nastavlja putem Pariza gdje odlazi kao stipendist francuske vlade, gdje se usavršava na Ecole des Arts decoratifs i na Academie des Beaux Arts. Za vrijeme boravka u Parizu priznaje kako su mu uzori oduvijek bili Donatello, Michelangelo i Bourdell, a kao krunu svom školovanju izlagao je u Salonu francuskih umjetnika te u Salonu nezavisnih.
Nakon školovanja slijedi Zagreb i brojne izložbe grafike, gdje treba spomenuti izložbe održane u Zagrebu i Lawowu te izložbu skulpture u Salonu Galić u Splitu.
Godina 1928. smatra se ključnom za njegov daljni rad kad je pojačao svoje bavljenje spomenicima sudjelujući često na brojnim javnim natječajima za spomenike širom svijeta kada je stekao status prvog državnog kipara. Uskoro počinje voditi Majstorsku radionicu za kiparstvo.
Antun Augustinčić bio je veliki umjetnik koji je za vrijeme svog života i stvaranja napravio velika djela koja će ostati zapamćena, a čiji je veći dio darovao rodnom Klanjcu u kojem je 1976. godine otvorena Galerija Antuna Augustinčića.
Svoj veliki život prepun velikih djela kojima nas je sve zadužio, završio je 10. svibnja 1979. godine u Zagrebu.
Kao što se vidi iz priloženog, radi se o hrvatskom kiparu, likovnom pedagogu i akademiku koji se rodio u Klanjcu 4. svibnja 1900., a koji je učio kiparstvo od 1918. godine na Visokoj školi za umjetnost i obrt, nakon koje svoje školovanje nastavlja kod legendarnog Ivana Meštrovića.
Nakon školovanja u domovini, nastavlja putem Pariza gdje odlazi kao stipendist francuske vlade, gdje se usavršava na Ecole des Arts decoratifs i na Academie des Beaux Arts. Za vrijeme boravka u Parizu priznaje kako su mu uzori oduvijek bili Donatello, Michelangelo i Bourdell, a kao krunu svom školovanju izlagao je u Salonu francuskih umjetnika te u Salonu nezavisnih.
Nakon školovanja slijedi Zagreb i brojne izložbe grafike, gdje treba spomenuti izložbe održane u Zagrebu i Lawowu te izložbu skulpture u Salonu Galić u Splitu.
Godina 1928. smatra se ključnom za njegov daljni rad kad je pojačao svoje bavljenje spomenicima sudjelujući često na brojnim javnim natječajima za spomenike širom svijeta kada je stekao status prvog državnog kipara. Uskoro počinje voditi Majstorsku radionicu za kiparstvo.
Antun Augustinčić bio je veliki umjetnik koji je za vrijeme svog života i stvaranja napravio velika djela koja će ostati zapamćena, a čiji je veći dio darovao rodnom Klanjcu u kojem je 1976. godine otvorena Galerija Antuna Augustinčića.
Svoj veliki život prepun velikih djela kojima nas je sve zadužio, završio je 10. svibnja 1979. godine u Zagrebu.