Faust Vrančić
Rođen je u Šibeniku 1551. godine koji već odmalena pokazuje svoju zainteresiranost prema određenim smjerovima u društvenoj znanosti koji je još kao dječak otišao u Ugarsku svome stricu biskupu Antunu Vrančiću. Svoje humanističko obrazovanje stječe u Požunu kod očeva brata Antuna Vrančića, poznatog i uglednog diplomata, humanista, nadbiskupa ostrogonskoga i primasa Ugarske.
Nakon školovanja kod Antuna Vrančića odlazi u Padovu gdje započinje sa studiranjem filozofije i prava. Nakon svog školovanja, nastupa velik trenutak za Fausta kada biva primljen 1575. godine u članstvo hrvatske bratovštine sv. Jeronima u Rimu i kada postaje tajnikom kralja Rudolfa II. godine 1579., i kada kreće sa studiranjem prirodnih znanosti i tehnike.
U vrijeme boravka na dvoru svakodnevno se susreće s nizom istaknutih znanstvenika među koje treba ubrojiti astronoma Tycha Brachea i Johannesa Keplera što itekako ostavlja jak utjecaj na njegov rad.
Nakon 1594. napušta dužnost dvorskog tajnika u Pragu nakon čega se seli prvo u Šibenik, a nakon toga u Veneciju. U toj fazi djelovanja 1598. godine djeluje u Mađarskoj kao biskup od Chanada te kao kraljevski tajnik za poslove Ugarske i Transilvanije.
Među njegova ostvarenja treba spomenuti petojezični rječnik u kojem je dano 5.000 odrednica. U Pragu je 1605. godine Peterus Lodereckerus priredio drugo izdanje ovog riječnika, prošireno s češkim i poljskim jezikom, pod naslovom “Rječnik sedam različitih jezika”. U prilogu Rječnika Vrančić je dao otisnuti i Popis dalmatinskih riječi koje su prije svega prihvatili Mađari, a koji sadrži riječi što su iz hrvatskog prešle u mađarski jezik. Možemo reći kako je ovaj rječnik imao snažan utjecaj na pravopis.
Premda je školovan u duhu peripatetičke tradicije, Vrančićevi tehnički projekti pokazuju da je u nekim fizikalnim pitanjima blizak novoj fizici koja se sve više udaljavala od aristotelizma.
Umro je u Veneciji 27. veljače 1617. godine.
U vrijeme boravka na dvoru svakodnevno se susreće s nizom istaknutih znanstvenika među koje treba ubrojiti astronoma Tycha Brachea i Johannesa Keplera što itekako ostavlja jak utjecaj na njegov rad.
Nakon 1594. napušta dužnost dvorskog tajnika u Pragu nakon čega se seli prvo u Šibenik, a nakon toga u Veneciju. U toj fazi djelovanja 1598. godine djeluje u Mađarskoj kao biskup od Chanada te kao kraljevski tajnik za poslove Ugarske i Transilvanije.
Među njegova ostvarenja treba spomenuti petojezični rječnik u kojem je dano 5.000 odrednica. U Pragu je 1605. godine Peterus Lodereckerus priredio drugo izdanje ovog riječnika, prošireno s češkim i poljskim jezikom, pod naslovom “Rječnik sedam različitih jezika”. U prilogu Rječnika Vrančić je dao otisnuti i Popis dalmatinskih riječi koje su prije svega prihvatili Mađari, a koji sadrži riječi što su iz hrvatskog prešle u mađarski jezik. Možemo reći kako je ovaj rječnik imao snažan utjecaj na pravopis.
Premda je školovan u duhu peripatetičke tradicije, Vrančićevi tehnički projekti pokazuju da je u nekim fizikalnim pitanjima blizak novoj fizici koja se sve više udaljavala od aristotelizma.
Umro je u Veneciji 27. veljače 1617. godine.