Zlatan Stipišić Gibonni
Svoju karijeru započinje u bendu pod nazivom Osmi putnik nakon čega prelazi u Divlje jagode.
Nakon kratkog sviranja u Divljim jagodama odlazi u Njemačku, gdje će ostati godinu dana i svoje vrijeme provesti u svirci sa bendom V2.
Kad je prvi put izašla pjesma Zlatne godine, Gibonni nas je malo je reći sve iznenadio i to ugodno, jer su svi mogli pretpostaviti kako se rado o iznimno talentiranom pjevaču, a nakon Cesarice i kantautoru, nakon čega više nije bilo sumnje u Gibinnu talentiranost.
Prvi album Noina arka izlazi na tržište 1993. godine gdje su se nalazile pjesme kao što su “Zlatne godine”, “Nek se dijete zove kao ja”, “Mi smo prvaci” (koja je rađena u suradnji sa Olimpijskim odborom), “Dobri ljudi”, “Tebe nisam bio vrijedan itd.”
Ako malo bolje pogledamo nakon tog vremena situacija se nije puno promijenila, Gibo je i dalje ostao jedna konstanta kvalitete u Hrvatskoj glazbi, koja nastavlja i dalje oduševljavati svoje obožavatelje. Zaista pjesme su mu podjednako kvalitetne, ako ne i bolje, možda čak malo dublje po svom značenju.
Ne znamo jeste li primjetili ali Gibine pjesme su posebne prije svega što ih većina ljudi ne može na prvu loptu skužiti, odnosno tako su složene da imaju poruku koja nije vidljiva na prvu. I to nam se najviše sviđa kod njegovih pjesama, što ponekad imamo dojam kao da slušamo pjesmu koja je slučajno uglazbljena, a zapravo bi se trebala slušati na nekom od čitanja od naših poznatih glumaca.
Kad poslušate stihove, odnosno stih po stih, tada možete primjetiti kako svaki stih ima svoju težinu, svoje značenje, mogli bi reći priča za sebe.
Koliko je Gibonni zapravo pjesnik u duši vidi se i vremenskim koracima koliko mu je trebalo da izda novi album. Svaki njegov novi album priča je za sebe sa puno drugih manjih priča od kojih nas svaka pomalo dirne u dušu, jedna više, a druga manje.
Sa svojim zadnjim albumom svakako je postavio visoke standarde i tako sebe ostavio usamljenog na tronu naše glazbe.
Svojom glazbom nije samo oduševio nas u Hrvatskoj već i šire, svakako treba napomenuti kako je puno ljudi prepoznalo njegovu kvalitetu kao pjevača i kao pisca, jer ako mu ikad dosadi pjevanje može slobodno uzeti svoju zbirku pjesama i recitirat ih kao što to radi neponovljivi Đole.
Kad je prvi put izašla pjesma Zlatne godine, Gibonni nas je malo je reći sve iznenadio i to ugodno, jer su svi mogli pretpostaviti kako se rado o iznimno talentiranom pjevaču, a nakon Cesarice i kantautoru, nakon čega više nije bilo sumnje u Gibinnu talentiranost.
Prvi album Noina arka izlazi na tržište 1993. godine gdje su se nalazile pjesme kao što su “Zlatne godine”, “Nek se dijete zove kao ja”, “Mi smo prvaci” (koja je rađena u suradnji sa Olimpijskim odborom), “Dobri ljudi”, “Tebe nisam bio vrijedan itd.”
Ako malo bolje pogledamo nakon tog vremena situacija se nije puno promijenila, Gibo je i dalje ostao jedna konstanta kvalitete u Hrvatskoj glazbi, koja nastavlja i dalje oduševljavati svoje obožavatelje. Zaista pjesme su mu podjednako kvalitetne, ako ne i bolje, možda čak malo dublje po svom značenju.
Ne znamo jeste li primjetili ali Gibine pjesme su posebne prije svega što ih većina ljudi ne može na prvu loptu skužiti, odnosno tako su složene da imaju poruku koja nije vidljiva na prvu. I to nam se najviše sviđa kod njegovih pjesama, što ponekad imamo dojam kao da slušamo pjesmu koja je slučajno uglazbljena, a zapravo bi se trebala slušati na nekom od čitanja od naših poznatih glumaca.
Kad poslušate stihove, odnosno stih po stih, tada možete primjetiti kako svaki stih ima svoju težinu, svoje značenje, mogli bi reći priča za sebe.
Koliko je Gibonni zapravo pjesnik u duši vidi se i vremenskim koracima koliko mu je trebalo da izda novi album. Svaki njegov novi album priča je za sebe sa puno drugih manjih priča od kojih nas svaka pomalo dirne u dušu, jedna više, a druga manje.
Sa svojim zadnjim albumom svakako je postavio visoke standarde i tako sebe ostavio usamljenog na tronu naše glazbe.
Svojom glazbom nije samo oduševio nas u Hrvatskoj već i šire, svakako treba napomenuti kako je puno ljudi prepoznalo njegovu kvalitetu kao pjevača i kao pisca, jer ako mu ikad dosadi pjevanje može slobodno uzeti svoju zbirku pjesama i recitirat ih kao što to radi neponovljivi Đole.