Antun Gustav Matoš
Smatra se da je Matoš trgnuo hrvatsku književnost iz neke faze mirovanja i uveo ju u maticu svjetske pisane riječi.
Antun Gustav Matoš rodio se 13. lipnja 1873. godine u selu Tovarnik na području zapadnog Srijema, gdje je otac bio učitelj, dok je majka dolazila s područja u Bačkoj, točnije iz sela Plavna. Vrlo brzo nakon rođenja seli sa svojom obitelji u Zagreb gdje je pohađao pučku školu, nakon koje se upisuje u Gornjogradsku gimnaziju. Zanimljivo je spomenuti kako je tijekom svog školovanja pao sedmi razred iz čak tri predmeta, kao što su propedeutika, fizika i hrvatski jezik. U ranijoj dobi pokazivao je sklonost glazbi, a to je demonstrirao tako što je učio svirati violončelo.
Već u ranijoj fazi svog školovanja pokazao je kako mu nije do pismene potvrde da je završio visoku školu, stoga je tijekom svog studiranja u Zagrebu zbog loših rezultata bio primoran napustiti školovanje i posvetiti se književnom stvaralaštvu.
Matoš se smatra središnjom ličnosti hrvatske moderne te promjene hrvatske književnosti koja se vrlo brzo modernizirala upivši suvremene struje od simbolizma, modernizma, impresionizma i ostalih pokreta koji su se uglavnom oslanjali na francusku književnu kulturu od Baudelairea do Mallarmea, Barresa i Huysmansa.
U književnost je na velika vrata ušao 1892. godine pripoviješću “Moć savjesti” koja je naznačila početak perioda moderne. U njegova najpoznatija djela možemo nabrojiti djela kao što su “Iverje”, “Novo Iverje”, “Ogledi”, “Vidici i putovi”, “Umorne priče”, “Naši ljudi i kraljevi”, “Tri humoreske”, “Moralist i druge satire”, “Život za milijune”, “Pečalba”.
Ovaj veliki umjetnik i stvaraoc umro je od raka grla 17. ožujka 1914. godine. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj. Danas po njemu ime nose mnoge škole i ulice te brojna kulturna društva.
Ako ga želite vidjeti slobodno navratite do klupe u starom dijelu grada Zagreba, na kojoj sjedi i gleda u prekrasnu panoramu našeg grada.
Već u ranijoj fazi svog školovanja pokazao je kako mu nije do pismene potvrde da je završio visoku školu, stoga je tijekom svog studiranja u Zagrebu zbog loših rezultata bio primoran napustiti školovanje i posvetiti se književnom stvaralaštvu.
Matoš se smatra središnjom ličnosti hrvatske moderne te promjene hrvatske književnosti koja se vrlo brzo modernizirala upivši suvremene struje od simbolizma, modernizma, impresionizma i ostalih pokreta koji su se uglavnom oslanjali na francusku književnu kulturu od Baudelairea do Mallarmea, Barresa i Huysmansa.
U književnost je na velika vrata ušao 1892. godine pripoviješću “Moć savjesti” koja je naznačila početak perioda moderne. U njegova najpoznatija djela možemo nabrojiti djela kao što su “Iverje”, “Novo Iverje”, “Ogledi”, “Vidici i putovi”, “Umorne priče”, “Naši ljudi i kraljevi”, “Tri humoreske”, “Moralist i druge satire”, “Život za milijune”, “Pečalba”.
Ovaj veliki umjetnik i stvaraoc umro je od raka grla 17. ožujka 1914. godine. Sahranjen je na zagrebačkom groblju Mirogoj. Danas po njemu ime nose mnoge škole i ulice te brojna kulturna društva.
Ako ga želite vidjeti slobodno navratite do klupe u starom dijelu grada Zagreba, na kojoj sjedi i gleda u prekrasnu panoramu našeg grada.