Dražen Petrović
Nažalost kad je bio na vrhuncu svoje popularnosti i kada se činilo da svijet drži na dlanu, život mu je naprasno prekinut 7. lipnja 1993. godine u 29 godini života.
Dražen Petrović rodio se u Šibeniku 22. listopada 1964. godine, kada je već od malih nogu pokazivao svoj veliki talent prema košarci. Naime svoju je karijeru započeo već sa 15 godina kada ga je trener kluba Šibenik ubacio u igru nakon čega se javnost po prvi puta upoznala s ovim veličanstvenim igračem kojeg će zapamtiti ne samo Europa, nego i ostatak svijeta. O njemu se pričalo kao o dečku koji je svoju ljubav prema košraci uzdizao do visokih razina, kada je najduže od svih ostajao poslije treninga i naravno dolazio puno ranije kako bi uvježbao ono što je smatrao da je morao. Suigrači i treneri opisivali su ga kao discipliniranu i radišnu ososbu koja zna što hoće.
Njegov prvi veliki korak bio je odlazak u Cibonu s kojom je dva puta osvojio sam vrh Europe, a čak je dvije sezone bio najbolji europski igrač. Nakon što je dosegnuo vrhunac u Ciboni, odlazi u Španjolsku u Real Madrid, gdje je bio obožavan podjednako i od suigrača i od publike, jer je pored svog simpatičnog karaktera odmah počeo sa vrhunskom igrom čime je Europi pokazao da je došao novi kralj.
Njegove sjajne igre u Europi došle su do Amerike, kada je Dražen 1990. godine postao članom Portland Trail Blazersa, gdje nažalost nije mogao puno pokazati, jer je uglavnom sjedio na klupi. No situacija se počela mijenjati na bolje kad je prešao u New Jersey Netse, gdje ne samo da je bio najbolji šuter momčadi, nego ujedno i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi.
Pored vrhunske igre u klubovima, Dražen je isto tako ostvarivao sjajne rezultate u reprezentaciji, prvo pod vodstvom bivše Jugoslavije kad smo osvojili zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Zagrebu, te pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. godine.
Najveći rezultat Dražen i reprezentacija ostvaruju na olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni kada su u finalu poraženi od tadašnjeg Dream Teama.
Danas kada ga više nema o najvećim rezultatima možemo se osvjedočiti zahvaljujući brojnim dokumentarcima, ali isto tako i po brojnim počastima koji su mu iskazani, odnosno njegovoj obitelji, a to su kip Vaska Lipovca postavljen u parku ispred Olimpijskog muzeja u Lausanni.
Njegov prvi veliki korak bio je odlazak u Cibonu s kojom je dva puta osvojio sam vrh Europe, a čak je dvije sezone bio najbolji europski igrač. Nakon što je dosegnuo vrhunac u Ciboni, odlazi u Španjolsku u Real Madrid, gdje je bio obožavan podjednako i od suigrača i od publike, jer je pored svog simpatičnog karaktera odmah počeo sa vrhunskom igrom čime je Europi pokazao da je došao novi kralj.
Njegove sjajne igre u Europi došle su do Amerike, kada je Dražen 1990. godine postao članom Portland Trail Blazersa, gdje nažalost nije mogao puno pokazati, jer je uglavnom sjedio na klupi. No situacija se počela mijenjati na bolje kad je prešao u New Jersey Netse, gdje ne samo da je bio najbolji šuter momčadi, nego ujedno i najbolji Europljanin koji je dotad igrao u NBA ligi.
Pored vrhunske igre u klubovima, Dražen je isto tako ostvarivao sjajne rezultate u reprezentaciji, prvo pod vodstvom bivše Jugoslavije kad smo osvojili zlatnu medalju na Europskom prvenstvu u Zagrebu, te pobjeda na Svjetskom prvenstvu u Argentini 1990. godine.
Najveći rezultat Dražen i reprezentacija ostvaruju na olimpijskim igrama 1992. godine u Barceloni kada su u finalu poraženi od tadašnjeg Dream Teama.
Danas kada ga više nema o najvećim rezultatima možemo se osvjedočiti zahvaljujući brojnim dokumentarcima, ali isto tako i po brojnim počastima koji su mu iskazani, odnosno njegovoj obitelji, a to su kip Vaska Lipovca postavljen u parku ispred Olimpijskog muzeja u Lausanni.