Ivan Goran Kovačić
Ivan Goran Kovačić rođen je u Lukovdolu 21. ožujka 1913. godine koji je svoje školovanje započeo u rodnome mjestu, gdje prve tri godine realne gimnazije završava u Karlovcu nakon koje prelazi u Zagreb. Nakon mature upisuje slavistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, što jako brzo prekida jer se ubrzo posvećuje književnom i novinarskom radu.
Svoj put prema književnom radu započinje 1936. godine kada dobiva svoje prvo novinsko namještenje, gdje uređuje kulturne rubrike, prvo u “Hrvatskom dnevniku”, a nakon toga u “Novostima”.
Svoje umjetničko izražavanje kombinira s raznim političkim aktivnostima koje su se prije svega odrazile na akcije s Vladimirom Nazorom kad se priključio samim partizanima, gdje je najprije sudjelovao u napornim marševima po Bosni.
Što se tiče njegovog pravog poziva po kojem ga svi poznajemo, možemo spomenuti kako je prve književne radove počeo objavljivati kao gimnazijalac u raznim listovima za mlade, da bi 1931. godine zajedno s još dvojicom mladih pjesnika objavio prvu zbirku poznatiju kao “Lirika”.
Uskoro nakon “Lirike”, intezivno radi na zbirci novela koje će 1936. objaviti pod naslovom “Dani gnjeva” u kojoj prije svega slijedi politiku samog Stjepana Radića, gdje je okrenut seljaku i selu. Smatra se kako je Kovačić preko Radića otkrio hrvatstvo te privrženost prema slabijima, progonjenima i potlačenima.
Iako je prije svega bio književnik, kroz njegov rad više se puta nazirala politička aktivnost kao što smo već spomenuli, a smatra se kako ga je duboka etičnost te prije svega osjećaj moralne i intelektualne odgovornosti prema hrvatskom narodu tjeralo da progovori o zločinima koji su dolazili iz redova hrvatske vojske. Na taj način pokazao je protest protiv fašističkih zlodjela koje je izrazio, a kako drugčije nego u obliku umjetnički oblikovane poeme od deset simetrično raspoređenih pjevanja nejednake dužine koji čine skladnu poetsku cjelinu.
Od njegovih djela treba spomenuti: “Ognji i rože”, “Sveti psovač”, “Eseji i ocjene”, “Jama”, “Pada snijeg, pada snijeg”.
Poginuo je od strane četničke ruke u blizini Foče 13. srpnja 1943. godine.
Svoje umjetničko izražavanje kombinira s raznim političkim aktivnostima koje su se prije svega odrazile na akcije s Vladimirom Nazorom kad se priključio samim partizanima, gdje je najprije sudjelovao u napornim marševima po Bosni.
Što se tiče njegovog pravog poziva po kojem ga svi poznajemo, možemo spomenuti kako je prve književne radove počeo objavljivati kao gimnazijalac u raznim listovima za mlade, da bi 1931. godine zajedno s još dvojicom mladih pjesnika objavio prvu zbirku poznatiju kao “Lirika”.
Uskoro nakon “Lirike”, intezivno radi na zbirci novela koje će 1936. objaviti pod naslovom “Dani gnjeva” u kojoj prije svega slijedi politiku samog Stjepana Radića, gdje je okrenut seljaku i selu. Smatra se kako je Kovačić preko Radića otkrio hrvatstvo te privrženost prema slabijima, progonjenima i potlačenima.
Iako je prije svega bio književnik, kroz njegov rad više se puta nazirala politička aktivnost kao što smo već spomenuli, a smatra se kako ga je duboka etičnost te prije svega osjećaj moralne i intelektualne odgovornosti prema hrvatskom narodu tjeralo da progovori o zločinima koji su dolazili iz redova hrvatske vojske. Na taj način pokazao je protest protiv fašističkih zlodjela koje je izrazio, a kako drugčije nego u obliku umjetnički oblikovane poeme od deset simetrično raspoređenih pjevanja nejednake dužine koji čine skladnu poetsku cjelinu.
Od njegovih djela treba spomenuti: “Ognji i rože”, “Sveti psovač”, “Eseji i ocjene”, “Jama”, “Pada snijeg, pada snijeg”.
Poginuo je od strane četničke ruke u blizini Foče 13. srpnja 1943. godine.