Janica Kostelić
Kad pričamo o osobama koje su najviše učinile za hrvatski sport u tu kategoriju zasigurno spada cijela obitelj Kostelić, a najviše Janica. Janica Kostelić rodila se u Zagrebu 5. siječnja 1982. godine.
Svoje početke u skijanju bilježi već u dobi od tri godine kad je stalno padala i ometala drugu djecu kako tvrdi njezina mama Marica, ali kao što vidimo ta mala nespretnost nije dugo ostala, ipak je bila samo dijete.
Što se tiče dječjih natjecanja osvojila je sve što se moglo osvojiti i tako pokazala da možemo računati na njezine velike rezultate u budućnosti.
Trenutak koji je pokazao da je došlo njezino vrijeme su svakako Olimpijske igre u Naganu 1998. godine kad je sa svega 16 godina osvojila 8 mjesto u kombinaciji što je bio izuzetan uspjeh kad uzmemo u obzir njezine godine i to da je tada dolazila iz države koja nažalost nije imala puno kontakata sa skijanjem (što podrazumijeva da nismo imali baš uvjeta za kvalitetne škole skijanja).
Janica Kostelić je prije svega primjer kako se trudom, talentom, ali prije svega upornošću može daleko dogurati. Svi znamo da uvjeti u kojima su Kostelići trenirali ni približno nisu bili onakvi u kojima treniraju reprezentacije poput Austrije, Njemačke, Švedske, Italije itd. Naravno da takve države imaju brojne staze prilagođene za svoje škole skijanja i novac predviđen za takve stvari, dok su Kostelići morali praktički krenut od samog početka.
Janičini počeci su bili obilježeni kampiranjem na stazama, upornim treniranjem i to se prije svega odnosilo na kondicione treninge, što je otac Gips smatrao da je jako bitno, snaga prije svega.
Vrlo vjerojatno bi Janica puno prije krenula sa boljim rezultatima da nije bilo teške ozljede nakon spusta koji ju je na neko vrijeme udaljio sa skijanja i koja ju je zapravo nastavila pratiti samo što se Janica uspješno odupirala ne dajući da joj išta pokvari njen put uspjeha i slave. A da je bilo uspješno svjedoče tri osvojena skijaška kupa, bronji mali globusi, 4 zlatne i dvije srebrne medalje sa Olimpijskih igara u Salt Lake Cityu te jedna zlatna i srebrna sa Olimpijskih igara u Torinu, zatim 5 zlatnih medalja sa Svjetskog skijaškog prvenstva u St. Moritzu 2003. godine itd.
Mislimo kako je iskreno svima nastala knedla u grlu kad se odlučila povući, jer iskreno svi smo uživali u njezinim pobjedničkim utrkama, ali i njezinoj simpatičnoj pojavi kojom nas je sve uveseljavala. Odluka da se povuče bila je ispravna i donešena u pravo vrijeme, jer kad pogledate otišla je dok je bila na vrhuncu i uvijek ćemo ju pamtiti kao najbolju sportašicu.
Što se tiče dječjih natjecanja osvojila je sve što se moglo osvojiti i tako pokazala da možemo računati na njezine velike rezultate u budućnosti.
Trenutak koji je pokazao da je došlo njezino vrijeme su svakako Olimpijske igre u Naganu 1998. godine kad je sa svega 16 godina osvojila 8 mjesto u kombinaciji što je bio izuzetan uspjeh kad uzmemo u obzir njezine godine i to da je tada dolazila iz države koja nažalost nije imala puno kontakata sa skijanjem (što podrazumijeva da nismo imali baš uvjeta za kvalitetne škole skijanja).
Janica Kostelić je prije svega primjer kako se trudom, talentom, ali prije svega upornošću može daleko dogurati. Svi znamo da uvjeti u kojima su Kostelići trenirali ni približno nisu bili onakvi u kojima treniraju reprezentacije poput Austrije, Njemačke, Švedske, Italije itd. Naravno da takve države imaju brojne staze prilagođene za svoje škole skijanja i novac predviđen za takve stvari, dok su Kostelići morali praktički krenut od samog početka.
Janičini počeci su bili obilježeni kampiranjem na stazama, upornim treniranjem i to se prije svega odnosilo na kondicione treninge, što je otac Gips smatrao da je jako bitno, snaga prije svega.
Vrlo vjerojatno bi Janica puno prije krenula sa boljim rezultatima da nije bilo teške ozljede nakon spusta koji ju je na neko vrijeme udaljio sa skijanja i koja ju je zapravo nastavila pratiti samo što se Janica uspješno odupirala ne dajući da joj išta pokvari njen put uspjeha i slave. A da je bilo uspješno svjedoče tri osvojena skijaška kupa, bronji mali globusi, 4 zlatne i dvije srebrne medalje sa Olimpijskih igara u Salt Lake Cityu te jedna zlatna i srebrna sa Olimpijskih igara u Torinu, zatim 5 zlatnih medalja sa Svjetskog skijaškog prvenstva u St. Moritzu 2003. godine itd.
Mislimo kako je iskreno svima nastala knedla u grlu kad se odlučila povući, jer iskreno svi smo uživali u njezinim pobjedničkim utrkama, ali i njezinoj simpatičnoj pojavi kojom nas je sve uveseljavala. Odluka da se povuče bila je ispravna i donešena u pravo vrijeme, jer kad pogledate otišla je dok je bila na vrhuncu i uvijek ćemo ju pamtiti kao najbolju sportašicu.