Andrija Mohorovičić
Nekad davno prije modernih naprava kojima se danas može odrediti kakva će biti vremenska prognoza, postojali su stručnjaci, odnosno jedan najviše koji se odlučio posvetiti području meteorologije i seizmologije s kraja 19. i početka 20. stoljeća.
Godine 1892. postaje upravitelj Meteorološkog opservatorija na Griču kada se okreće svojoj poznatoj disertaciji pod nazivom “O opažanju oblaka, te o dnevnom i godišnjem periodu oblaka u Bakru”.
Nakon što je došao na mjesto upravitelja, svoj rad usmjerava na tri područja, kada je u prvom radu objasnio pojedine meteorološke pojave kad mu je 1901. godine povjereno vođenje čitave meteorološke službe tadašnje Hrvatske i Slavonije. Nakon toga usmjerava se na ostala podučja geofizike poznata kao seizmologija, geomagnetizam i teža.
Zanimljivo je spomenuti kako je početkom travnja 1893. godine uredio mrežu postaja za praćenje nevremena s grmljavinom, a 1899. godine osnovao je u kotaru Jaska postaju za obranu od tuče. Te iste godine izradio je i projekt za istraživanje i iskorištavanje bure u području našeg krša.
Andriju možemo nazvati vizionarom koji je uvijek težio višem, odnosno gotovo uvijek se moglo primjetiti njegova kritičnost u radu, gdje nikad nije teoriju pretpostavljao praksi. Problem je ležao u tom što ga je u većini slučajeva sprečavao nedostatak materijalnih sredstava, zbog čega su njegove ideje došle do faze realizacije puno kasnije, a pritom se misli na djelovanje potresa na zgrade, iskorištavanje vjetra, potrese s dubokim žarištem te obrana od tuče.
Andrija Mohorovičić umro je kao poznati znanstvenik čiji su rad cijenili mnogi stručnjaci i to van granica domovine, gdje je poznati švedski seizmolog M. Bath ubrojio Andriju uz 13 imena najvažnijih istraživača s područja seizmologije u razdoblju od 1900. do 1936. godine.
Nakon što je došao na mjesto upravitelja, svoj rad usmjerava na tri područja, kada je u prvom radu objasnio pojedine meteorološke pojave kad mu je 1901. godine povjereno vođenje čitave meteorološke službe tadašnje Hrvatske i Slavonije. Nakon toga usmjerava se na ostala podučja geofizike poznata kao seizmologija, geomagnetizam i teža.
Zanimljivo je spomenuti kako je početkom travnja 1893. godine uredio mrežu postaja za praćenje nevremena s grmljavinom, a 1899. godine osnovao je u kotaru Jaska postaju za obranu od tuče. Te iste godine izradio je i projekt za istraživanje i iskorištavanje bure u području našeg krša.
Andriju možemo nazvati vizionarom koji je uvijek težio višem, odnosno gotovo uvijek se moglo primjetiti njegova kritičnost u radu, gdje nikad nije teoriju pretpostavljao praksi. Problem je ležao u tom što ga je u većini slučajeva sprečavao nedostatak materijalnih sredstava, zbog čega su njegove ideje došle do faze realizacije puno kasnije, a pritom se misli na djelovanje potresa na zgrade, iskorištavanje vjetra, potrese s dubokim žarištem te obrana od tuče.
Andrija Mohorovičić umro je kao poznati znanstvenik čiji su rad cijenili mnogi stručnjaci i to van granica domovine, gdje je poznati švedski seizmolog M. Bath ubrojio Andriju uz 13 imena najvažnijih istraživača s područja seizmologije u razdoblju od 1900. do 1936. godine.