Dragutin Tadijanović
Dragutin Tadijanović rodio se 4. studenoga 1905. godine u Rastušju u blizini Slavonskog Broda, kao najstariji sin zemljoradnika Mirka Tadijanovića i Mande. Svoje školovanje počeo je u rodnom mjestu odnosno u susjednom selu Podvinju gdje je polazio Nižu pučku školu te u Slavonskom Brodu gdje je završio dva razreda Više pučke škole.
Svoj umjetnički put na neki nači započeo je 1920. godine, stanujući u brodskom samostanu, gdje je kao učenik petog razreda gimnazije, počeo pisati pjesme. Svoje daljnje školovanje usporedno sa svojim umjetničkim načinom života nastavlja u Zagrebu na Gospodarsko-šumarskom fakultetu, gdje je nakon upisa vrlo brzo prešao na Filozofski fakultet, smjer povijest južnoslavenske književnosti i filozofija. Diplomu je dobio 1937. godine.
Pored fakulteta treba spomenuti i njegov radni vijek koji se odnosio na posao urednika službenog lista “Narodne novine”, zatim je neko vrijeme radio kao nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, kao urednik u knjižnici “Djela hrvatskih pisaca”, u Izdavačkom poduzeću “Zora”. Neko vrijeme bio je ravnatelj instituta za književnost JAZU-a i to sve do svog umirovljenja.
Bitno je spomenuti kako je pored svojih raznovrsnih poslova, nalazio vrijeme kako bi se posvetio književnosti. Prvu pjesmu objavio je 1922. godine u đačkoj “Omladini” pod drugim imenom, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. godine u “Književniku” i “Hrvatskoj reviji”. Objavio je oko 500 pjesama u dvadeset zbirki.
Dragutin Tadijanović pojavio se u vrijeme kad je na scenu stupila moderna književnost i kada su postojale najave socijalne književnosti. No unatoč svemu tome, Dragutin je ostao vjeran sebi oslanjajući se na intimne i zavičajne teme, s čim je nastavio više manje do kraja svoje karijere.
Među njegova djela treba spomenuti: “Pepeo srca”, “Dani djetinjstva”, “Tuga zemlje”, “Pjesme”, “Blagdan žetve”, “Prsten”, “Kruh svagdanji”, “More u meni”, “Dom tajnovitosti”, “Čarolije” i mnoga druga djela ovog velikog književnika.
Dragutin Tadijanović preminuo je u Zagrebu, 27. lipnja 2007. godine.
Pored fakulteta treba spomenuti i njegov radni vijek koji se odnosio na posao urednika službenog lista “Narodne novine”, zatim je neko vrijeme radio kao nastavnik na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, kao urednik u knjižnici “Djela hrvatskih pisaca”, u Izdavačkom poduzeću “Zora”. Neko vrijeme bio je ravnatelj instituta za književnost JAZU-a i to sve do svog umirovljenja.
Bitno je spomenuti kako je pored svojih raznovrsnih poslova, nalazio vrijeme kako bi se posvetio književnosti. Prvu pjesmu objavio je 1922. godine u đačkoj “Omladini” pod drugim imenom, a pod svojim imenom počinje objavljivati 1930. godine u “Književniku” i “Hrvatskoj reviji”. Objavio je oko 500 pjesama u dvadeset zbirki.
Dragutin Tadijanović pojavio se u vrijeme kad je na scenu stupila moderna književnost i kada su postojale najave socijalne književnosti. No unatoč svemu tome, Dragutin je ostao vjeran sebi oslanjajući se na intimne i zavičajne teme, s čim je nastavio više manje do kraja svoje karijere.
Među njegova djela treba spomenuti: “Pepeo srca”, “Dani djetinjstva”, “Tuga zemlje”, “Pjesme”, “Blagdan žetve”, “Prsten”, “Kruh svagdanji”, “More u meni”, “Dom tajnovitosti”, “Čarolije” i mnoga druga djela ovog velikog književnika.
Dragutin Tadijanović preminuo je u Zagrebu, 27. lipnja 2007. godine.