Fjodor Mihajlovič Dostojevski

Fjodor Mihajlovič Dostojevski
Velik dio njegovih romana vrti se oko brojnih pitanja vezanih uz čovječanstvo, ljudsku patnju, smrtnost i besmrtnost te postojanje i nepostojanje Boga. Likovi iz njegovih djela uglavnom su niži od običnih ljudi, katkad i animalni koji u trenucima ekstaze dosežu i prelaze razinu anđela. Tko je god čitao neko od njegovih djela može primjetiti tu silnu konfuziju koju se trudio izložiti, ali ne i pojednostavniti.
Dostojevski je rođen 11. studenog 1821. godine u Moskvi u obitelji liječnika Mihaila, rođenog u Ukrajini za kojeg je utvrđeno kako je pripadao nižem plemstvu te majke Marije Fedorovne, poznate kao temperamentne žene veselog karaktera koja je prije svega voljela poeziju, ali je nažalost preminula od sušice kada je Dostojevski imao 16 godina.

Što se tiče njegovog školovanja, završio je vojno-inženjerski studij u Sankt Peterburgu, ali već je tada znao da će pisanje biti njegov pravi i jedini poziv u životu. Počeo je s prevođenjem Balazacove "Eugenije Grandet", kada je pod utjecajem Gogolja počeo pisati svoje prvo djelo, "Bijedni ljudi". Tada se Dostojevski približio krugu utopista čija se djelatnost uglavnom sastojala od rasprava o budućnosti Rusije.

Bilo je to vrijeme kada su svi iz tog društva bili osuđeni od strane carstva i zatvoreni. Za Dostojevskog je to bilo vrijeme kada je doživio ideološku preobrazbu i kada je polako počeo naginjati kršćanskom misticizmu. Robijao je četiri godine, a nakon što se vratio u St. Peterburg objavio je "Zapise iz mrtvog doma", koji su predstavljali opis vlastita robovanja, pun realističnih prikaza suputnika-robijaša. Uslijedilo je veliko kreativno razdoblje kada je nastao "Zločin i kazna" te "Idiot".

Umro je 1881. godine, a među njegova djela možemo još ubrojiti: "Bijedne ljude", "Braću Karamazov", "Kockar", "Poniženi i uvrijeđeni" te mnoga druga djela.

Slične biografije