Ivan Ljubičić
Ivan Ljubičić rodio se 19. ožujka 1979. godine u Banja Luci gdje je znakove svog velikog talenta počeo pokazivati jako rano, kada je njegov otac u vrijeme školskih praznika u ljeto 1988. godine, smatrao kako je vrijeme da mu se sinovi počnu baviti nekim sportom. Stariji sin Vladan odlučio se za nogomet, a Ivan naravno za tenis. Interes za ovaj “bijeli sport” kako su ga neki znali nazivati pokazivao je već sa devet godina, a veliki uzor bio mu je Stefan Edberg.
Prve korake u tenisu započeo je baš u Banja Luci, no kako su se bližila nemirna vremena tako se i njegov san i želja za uspjehom počeli opasno klimati, kada je zajedno s majkom i bratom morao bježati iz Banja Luke, otac je morao ostati. Na tom strašnom putu depresije i očaja, Ivan i njegova obitelj završili su u Rijeci koja im je prirasla srcu.
Nakon šest mjeseci našli su se ponovno sa svojim ocem, a tada je Ivan prihvatio poziv Carla Brucciera, predsjednika talijanskog kluba “Le Pleiadi”, gdje je proveo skoro tri godine. Velik dio vremena Ivan je provodio na terenu, rijetko napuštajući sam klub budući da nije znao talijanski. Dok je boravio u Italiji trener mu je bio Mirza Hrnjadović u suradnji s Andreom Taragninijem.
Baš u to vrijeme boravka u Italiji za koje Ivan smatra da mu je pomoglo da odraste kao čovjek i kao igrač, pomoglo mu je u donošenju odluke da počne igrati za Hrvatsku. To je bio ključan trenutak kad je Ivanova karijera krenula uzlaznom putanjom.
Uskoro postaje prvak Hrvatske u konkurenciji do 16 godina. Kao prvi igrač juniorske reprezentacije Hrvatske osvaja Winter Cup, a nakon toga u paru sa Željkom Krajanom osvaja neslužbeno svjetsko prvenstvo do 16 godine poznatije kao “Orange Bowl”.
Od njegove bogate karijere treba spomenuti ključnu 2006. godinu kada je neko vrijeme bio treći na poznatoj ATP listi najboljih igrača na svijetu, a isto tako treba navesti četvrfinale Australian Opena i polufinale Roland Garrosa iz 2006. godine. Zatim treće kolo Wimbledona i US Opena iz 2005. i 2007.
Osvojio je 10 turnira te broncu u parovima na Olimpijskim igrama u Ateni iz 2004. godine.
Nakon šest mjeseci našli su se ponovno sa svojim ocem, a tada je Ivan prihvatio poziv Carla Brucciera, predsjednika talijanskog kluba “Le Pleiadi”, gdje je proveo skoro tri godine. Velik dio vremena Ivan je provodio na terenu, rijetko napuštajući sam klub budući da nije znao talijanski. Dok je boravio u Italiji trener mu je bio Mirza Hrnjadović u suradnji s Andreom Taragninijem.
Baš u to vrijeme boravka u Italiji za koje Ivan smatra da mu je pomoglo da odraste kao čovjek i kao igrač, pomoglo mu je u donošenju odluke da počne igrati za Hrvatsku. To je bio ključan trenutak kad je Ivanova karijera krenula uzlaznom putanjom.
Uskoro postaje prvak Hrvatske u konkurenciji do 16 godina. Kao prvi igrač juniorske reprezentacije Hrvatske osvaja Winter Cup, a nakon toga u paru sa Željkom Krajanom osvaja neslužbeno svjetsko prvenstvo do 16 godine poznatije kao “Orange Bowl”.
Od njegove bogate karijere treba spomenuti ključnu 2006. godinu kada je neko vrijeme bio treći na poznatoj ATP listi najboljih igrača na svijetu, a isto tako treba navesti četvrfinale Australian Opena i polufinale Roland Garrosa iz 2006. godine. Zatim treće kolo Wimbledona i US Opena iz 2005. i 2007.
Osvojio je 10 turnira te broncu u parovima na Olimpijskim igrama u Ateni iz 2004. godine.