Marko Marulić
Marko Marulić rodio se 18. kolovoza 1450. u Splitu u obitelji plemića što su bili njegovi roditelji poznatiji kao Nikola i Dobrica. Pored Marka imali su još šest sinova i dvije kćeri, a zvali su se Pečenići, sve do 15. stoljeća kad je po humanističkom običaju, njegova obitelj latinizirala svoje prezime u Marulus ili De Marulis.
Svoje školovanje započeo je u Splitu gdje je pohađao humanističku školu koju je vodio talijanski humanist Tideo Acciarini i u baš toj školi započinje svoje stvaralaštvo potaknut Ovidijevim djelom “Metamorfoza” pišući distihe o mitskim likovima. Nakon što je završio humanističku školu odlazi u Padovu gdje počinje studirati pravo. Potrebno je spomenuti kako je bio poprilično aktivan u pomaganju hrvatskim knezovima protiv Turaka.
Što se tiče njegovog stvaralaštva Marulić preuzima srednjovjekovne sadržaje, ali ih isto tako postavlja u nove oblike, najvjerojatnije utjecajem pokreta laičke pobožnosti, tzv. Devotion moderna. Jezik mu je splitska čakavica s umjerenim staroslavizmima, raguzeizmima i štokavizmima, dok latinski prije svega odražava srednjovjekovlje u leksiku i stilu. Djela su mu trojezična, s opusom na latinskom, hrvatskom i talijanskom. U svojim se pjesmama služio i glagoljicom.
Poznat je po pisanju proznih i pjesničkih djela na latinskome i hrvatskom jeziku, a kao kršćanski humanist nastojao je uskladiti antičku mudrost i poetiku s biblijskim profetizmom i kršćanskom duhovnošću. U svojim se djelima nadahnjivao Biblijom i hagiografijom, antičkim klasicima i crkvenim ocima.
Među njegova djela treba spomenuti “Juditu”, napisanu 1501., zatim “Suzanu”, poznatu biblijsku poemu u 780 stihova, “Molitvu suprotivu Turkom”, pjesmu u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca protuturske tematike, “ Oficij Blažene Dive Marije”, “Od naslidovanja Isukarstova”, “Poklad i korizma”, “Anka satira” i mnogi drugi.
Što se tiče njegovog stvaralaštva Marulić preuzima srednjovjekovne sadržaje, ali ih isto tako postavlja u nove oblike, najvjerojatnije utjecajem pokreta laičke pobožnosti, tzv. Devotion moderna. Jezik mu je splitska čakavica s umjerenim staroslavizmima, raguzeizmima i štokavizmima, dok latinski prije svega odražava srednjovjekovlje u leksiku i stilu. Djela su mu trojezična, s opusom na latinskom, hrvatskom i talijanskom. U svojim se pjesmama služio i glagoljicom.
Poznat je po pisanju proznih i pjesničkih djela na latinskome i hrvatskom jeziku, a kao kršćanski humanist nastojao je uskladiti antičku mudrost i poetiku s biblijskim profetizmom i kršćanskom duhovnošću. U svojim se djelima nadahnjivao Biblijom i hagiografijom, antičkim klasicima i crkvenim ocima.
Među njegova djela treba spomenuti “Juditu”, napisanu 1501., zatim “Suzanu”, poznatu biblijsku poemu u 780 stihova, “Molitvu suprotivu Turkom”, pjesmu u 172 dvostruko rimovana dvanaesterca protuturske tematike, “ Oficij Blažene Dive Marije”, “Od naslidovanja Isukarstova”, “Poklad i korizma”, “Anka satira” i mnogi drugi.