Vjenceslav Novak
Našem istaknutom akademiku koji je svojim djelovanjem itekako utjecao na život svih onih koji su živjeli u njegovo vrijeme, ali isto tako i na sve kasnije generacije koje se na neki način osjećaju dužnima.
Vjenceslav Novak rodio se 11. rujna 1859. godine u Senju i to u doseljeničkoj češkoj obitelji, gdje mu je majka vukle korjene iz bavarske obitelji. Svoje školovanje započeo je i završio u Senju i Gospiću, a nakon završene preparandije u Zagrebu, neko je vrijeme radio kao učitelj u Senju.
Vrlo brzo nakon što se okušao kao učitelj, odlučio se zaputiti prema Pragu gdje je nastavio glazbeni studij. Vezano uz taj dio života, radio je kao profesor muzike na Učiteljskoj školi u Zagrebu. Nakon nekoliko godina lutanja različitim područjima života, bilo glazbe ili nekog drugog dijela umjetnosti, Vjenceslav se počeo okretati književnosti i djelima koji će uvelike obilježiti njegov rad.
Možemo slobodno reći kako se radi o jednom od prvih pisaca u Hrvatskoj književnosti koji je u svojim djelima počeo sa opisivanjem problema društvenih nepravdi i nevolja koje su pogađale siromašni svijet. Recimo da je na neki način bio Robin Hood tadašnjeg doba i to na području pisanja.
Na područje književnosti ušao je 1881. godine pripovijetkom "Maca". Napisao je sedam romana te objavio otprilike trideset pripovjedaka, a osim njih bavio se pisanjem pjesmi, feljtona, dramskih pokušaja, recenzija, kritika i rasprava iz muzikologije i muzičke pedagogije. Kao što možemo vidjeti radilo se o jednom svestranom akademiku koji je pokušavao biti uspješan na više životnih polja, što mu je i uspjevalo.
U svom je proznom stvaralaštvu prikazivao sve slojeve hrvatskog društva, a ujedno je otkrivao moralnu i psihološku stranu ljudskog života. Pored toga se bavio psihologijom ljubavi, roditeljstva i braka. Poznat je po tome što je u hrvatsku književnost uveo jednu novinu, a radi se o prikazu malog čovjeka, odnosno svih onih potlačenih koji nisu imalo toliko sreće u životu. Umro je 20. rujna 1905. godine u Zagrebu.
Vrlo brzo nakon što se okušao kao učitelj, odlučio se zaputiti prema Pragu gdje je nastavio glazbeni studij. Vezano uz taj dio života, radio je kao profesor muzike na Učiteljskoj školi u Zagrebu. Nakon nekoliko godina lutanja različitim područjima života, bilo glazbe ili nekog drugog dijela umjetnosti, Vjenceslav se počeo okretati književnosti i djelima koji će uvelike obilježiti njegov rad.
Možemo slobodno reći kako se radi o jednom od prvih pisaca u Hrvatskoj književnosti koji je u svojim djelima počeo sa opisivanjem problema društvenih nepravdi i nevolja koje su pogađale siromašni svijet. Recimo da je na neki način bio Robin Hood tadašnjeg doba i to na području pisanja.
Na područje književnosti ušao je 1881. godine pripovijetkom "Maca". Napisao je sedam romana te objavio otprilike trideset pripovjedaka, a osim njih bavio se pisanjem pjesmi, feljtona, dramskih pokušaja, recenzija, kritika i rasprava iz muzikologije i muzičke pedagogije. Kao što možemo vidjeti radilo se o jednom svestranom akademiku koji je pokušavao biti uspješan na više životnih polja, što mu je i uspjevalo.
U svom je proznom stvaralaštvu prikazivao sve slojeve hrvatskog društva, a ujedno je otkrivao moralnu i psihološku stranu ljudskog života. Pored toga se bavio psihologijom ljubavi, roditeljstva i braka. Poznat je po tome što je u hrvatsku književnost uveo jednu novinu, a radi se o prikazu malog čovjeka, odnosno svih onih potlačenih koji nisu imalo toliko sreće u životu. Umro je 20. rujna 1905. godine u Zagrebu.