Ivan Mažuranić

Ivan Mažuranić
Ivan Mažuranić rodio se u Novom Vinodolskom 11. kolovoza 1814. godine. Svoje školovanje započinje u Rijeci, Zagrebu i Mađarskoj nakon čega se vratio u Zagreb studirati pravo. Nakon završenog fakulteta počeo je raditi kao nastavnik u gimnaziji u Zagrebu, a nakon toga je postao odvjetnik u Karlovcu, gdje je prvi put pokazao političke ambicije.
Naime, baš je u Karlovcu neko vrijeme radio u gradskom vijeću, a za vrijeme revolucionarnog razdoblja od 1848. – 1849. bio je narodni zastupnik i perovođa Hrvatskog sabora te glavni redaktor saborskih zaključaka i zakona. Uskoro je imenovan vrhovnim državnim odvjetnikom 1850. godine, a deset godina nakon toga imenovan je predsjednikom Hrvatskog dvorskog kancelara.

Ivan Mažuranić smatra se najkreativnijom ličnosti Hrvatskoga narodnog preporoda, a za svoje veliko djelo ozbiljno se spremao. Od prvih stihova koje piše 16-godišnji đak bio je dug i strm put.

Kao jezikoslovac ostvario je moderan hrvatski riječnik zajedno s Josipom Užarevićem s kojim je sastavio djelo od 40.000 riječi. Kao pjesnik bio je već tada cijenjen što dokazuje odluka Matice Ilirske da za njeno prvo inauguralno izdanje dopiše XIV. i XV. pjevanje Gundulićevog epa.

Spomenuli smo na samom početku kako je svoje umjetničko izražavanje kombinirao sa političkim aktivnostima. Naime, kao ban nastojao je voditi politiku uravnoteženosti između mađarskog i dvorskog utjecaja u Hrvatskoj, ali ipak više kao pasivni promatrač nego kao aktivni politički vođa.

Za vrijeme banovanja provedena je reforma pravosuđa, političke uprave i školstva, a 1874. osnovano je Sveučilište u Zagrebu, prvo u južnih Slavena. Nažalost kako je teško bilo usuglasiti njegove radne obaveze u politici sa pjesmama, Mažuranić je prestao pisati. Preminuo je u Zagrebu, 4. kolovoza 1890. godine.