Ljudevit Gaj
Ljudevit Gaj rođen je 8. srpnja 1809. godine u Krapini gdje je započeo svoje školovanje, uključujući osnovnu školu i prvi razred gimnazije, nakon čega se nastavlja školovati u njemačkoj gimnaziji u Karlovcu. Nakon završetka gimnazije, upisuje studij filozofije u Beču koji potom nastavlja u Grazu, s tim da je doktorirao 1834. godine u Leipzigu.
Poznato je kako je još u mladosti počeo pisati pjesme, a već 1826. u Karlovcu mu je objavljena knjižica poznatija kao “Die Schlosser bei Krapina”, odnosno “Tvrđave oko Krapine”, koje predstavlja povijest krapinskog starog grada. Godine 1830. u Budimu tiska knjižicu “Kratka osnova horvatsko-slavenskog pravopisanja” prvi općeprihvaćeni hrvatski pravopis, na hrvatskom i njemačkom, koja je pronijela njegovo ime cijelom domovinom.
Tada reformiru hrvatsku abecedu te za svaki glas u hrvatskom jeziku koristi po jedan znak u hrvatskom latiničnom pismu, zbog čega se po njemu Hrvatska abeceda naziva uz to još i Gajica, čime je zapravo ujedinio slovopisno i pravopisno cijeli hrvatski narod te je tako postao središnja osoba hrvatskog narodnog preporoda, poznatiji kao ilirski pokret. Jedna od velikih stvari pored abecede bila je kraljevska suglasnost za pokretanje hrvatskih dnevnih novina s književnim prilogom.
Budući da se opirao mađarskom nacionalizmu, kada je preuzeo ilirsko ime za sve Južne Slavene, vlasti su zabranile 1843. upotrebu ilirskog imena nakon čega opada Gajeva popularnost.
Pored politike, Ljudevit Gaj bio je poznat i kao književnik, s tim da su njegove književne sposobnosti još bile najizraženije. Budnica “Još Horvatska ni propala” napisana 1833. godine, bila je najpopularnija pjesma u to doba, a znamo da se pjeva i danas.
Godine 1840. posjetio je Rusiju, a možemo reći da je igrao ključnu ulogu u hrvatskom političkom životu uz bana Jelačića. U Zagrebu je utemeljio knjižaru, a osnovao je i Narodnu stranku. Umro je 20. travnja 1872. godine u Zagrebu.
Tada reformiru hrvatsku abecedu te za svaki glas u hrvatskom jeziku koristi po jedan znak u hrvatskom latiničnom pismu, zbog čega se po njemu Hrvatska abeceda naziva uz to još i Gajica, čime je zapravo ujedinio slovopisno i pravopisno cijeli hrvatski narod te je tako postao središnja osoba hrvatskog narodnog preporoda, poznatiji kao ilirski pokret. Jedna od velikih stvari pored abecede bila je kraljevska suglasnost za pokretanje hrvatskih dnevnih novina s književnim prilogom.
Budući da se opirao mađarskom nacionalizmu, kada je preuzeo ilirsko ime za sve Južne Slavene, vlasti su zabranile 1843. upotrebu ilirskog imena nakon čega opada Gajeva popularnost.
Pored politike, Ljudevit Gaj bio je poznat i kao književnik, s tim da su njegove književne sposobnosti još bile najizraženije. Budnica “Još Horvatska ni propala” napisana 1833. godine, bila je najpopularnija pjesma u to doba, a znamo da se pjeva i danas.
Godine 1840. posjetio je Rusiju, a možemo reći da je igrao ključnu ulogu u hrvatskom političkom životu uz bana Jelačića. U Zagrebu je utemeljio knjižaru, a osnovao je i Narodnu stranku. Umro je 20. travnja 1872. godine u Zagrebu.