Marija Jurić Zagorka
Marija Jurić Zagorka rođena je 2. ožujka 1873. godine u plemićkom dvoru Negovec u blizini Vrbovca u obitelji Ivana i Josipe Jurić u četveročlanoj obitelji koja je imala dobre veze s mađarskim plemstvom o čemu govori i podatak da je grof Ivan Erdody bio Marijin krsni kum.
Nakon njezinog rođenja obitelj se preselila na obiteljsko imanje Golubovec u okolici Krapine gdje je otac Ivan postao upravitelj imanja baruna Geze Raucha koji je bio kum hrvatsko-ugarskog bana Khuena Hedervarya.
Unatoč njezinoj darovitosti, roditelji je nisu htjeli dalje školovati nego su je odlučili udati za mađarskog željezničarskog činovnika koji je Mariji bio nepoznat. Nakon sklopljenog braka otišli su u Mađarsku, odakle je Marija pobjegla nakon što je doživjela živčani slom. Prvo odlazi u Srijemsku Mitrovicu, a nakon toga u Zagreb, kada započinje svoju novinarsku karijeru.
U listopadu 1896. godine izlazi njezin prvi članak, objavljen u Obzoru gdje je članak bio odraz rodoljubnog i društvenog revolta pod nazivom Egy Percz, a nakon tog članka na preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera ulazi u redakciju Obzora kao refernt za mađarsko-hrvatsku politiku dajući joj posebnu sobu kako nitko nebi znao da žena piše. Jednostavno je mogla pisati što je htjela, ali anonimno. Cijeli svoj život borila se da dokaže kako je dobar novinar, izvještavajući o političkim zbivanjima.
Poznato je kako je neko vrijeme aktivno sudjelovala u političkim borbama gdje je bila glasna i prije svega oštra protivnica mađarizacije i germanizacije. Marija Jurić Zagorka svoje je vrijeme provodila pišući komedije, lakrdije, jednočinke i satire. Naročito je bila popularna kod čitateljstva zbog čega su je neki književnici tada omalovažavali.
Među njezina djela treba navesti “Gričku vješticu”, “Gordana”, “Kći Lotrščaka”, “Kraljica Hrvata”, “Kneginja iz Petrinjske ulice”, “Kamen na cesti”. Od romana treba navesti “Plameni inkvizitori”, “Republikanci”, “Vitez slavonske ravni”, “Mala revolucionarka”.
Umrla je u Zagrebu 29. studenog 1957. godine.
Unatoč njezinoj darovitosti, roditelji je nisu htjeli dalje školovati nego su je odlučili udati za mađarskog željezničarskog činovnika koji je Mariji bio nepoznat. Nakon sklopljenog braka otišli su u Mađarsku, odakle je Marija pobjegla nakon što je doživjela živčani slom. Prvo odlazi u Srijemsku Mitrovicu, a nakon toga u Zagreb, kada započinje svoju novinarsku karijeru.
U listopadu 1896. godine izlazi njezin prvi članak, objavljen u Obzoru gdje je članak bio odraz rodoljubnog i društvenog revolta pod nazivom Egy Percz, a nakon tog članka na preporuku biskupa Josipa Jurja Strossmayera ulazi u redakciju Obzora kao refernt za mađarsko-hrvatsku politiku dajući joj posebnu sobu kako nitko nebi znao da žena piše. Jednostavno je mogla pisati što je htjela, ali anonimno. Cijeli svoj život borila se da dokaže kako je dobar novinar, izvještavajući o političkim zbivanjima.
Poznato je kako je neko vrijeme aktivno sudjelovala u političkim borbama gdje je bila glasna i prije svega oštra protivnica mađarizacije i germanizacije. Marija Jurić Zagorka svoje je vrijeme provodila pišući komedije, lakrdije, jednočinke i satire. Naročito je bila popularna kod čitateljstva zbog čega su je neki književnici tada omalovažavali.
Među njezina djela treba navesti “Gričku vješticu”, “Gordana”, “Kći Lotrščaka”, “Kraljica Hrvata”, “Kneginja iz Petrinjske ulice”, “Kamen na cesti”. Od romana treba navesti “Plameni inkvizitori”, “Republikanci”, “Vitez slavonske ravni”, “Mala revolucionarka”.
Umrla je u Zagrebu 29. studenog 1957. godine.