Alojzije Stepinac
Možemo reći da su njegov život obilježila razna previranja i puno dinamičnih događaja, koji su konačno rezultirali proglašenjem Alojzija blaženim, a ne treba izostaviti ni činjenicu kako se on smatra velikanom Katoličke crkve u Hrvatskoj.
Alojzije Stepinac rodio se 8. svibnja 1898. godine u Krašiću. Nakon prva četiri razreda preselio se u Zagreb i krenuo u klasičnu gimnaziju. Možemo reći kako je od samih početaka pokazivao usmjerenje prema crkvi i vjeri, iako kao mladić prolazi dosta burno razdoblje kad je sa navršenih 18 godina stupio u austrougarsku vojsku. U vremenu aktivne vojske, Stepinac je čak bio zarobljen u talijanskom logoru kad je bio ranjen u nogu. Nakon raspada austrougarske i raspuštanja vojske, osnovana je jugoslavenska legija u koju se Stepinac dobrovoljno javio.
Nakon izlaska iz vojske, Alojzije se okrenuo akademskom smjeru i završetku fakulteta, te je na nagovor svog oca počeo razmišljati o djevojci koja bi mu bila prikladna partnerica za cijeli život. Može se reći kako ju je Stepinac našao i započeo dopisivanje, međutim kroz neko vrijeme, udaljio se od svojih osjećaja i polako okrenuo prema svom istinskom pozivu.
Svoj čuveni put vjere započeo je 1930. godine u crkvi sv. Petra Kazinija gdje je zaređen. Zagrebački nadbiskup postao je 1937. godine. Poznat je po utemeljenju brojnih župa te po organizaciji proslave 1300. obljetnice evangelizacije hrvatskog naroda. Najpoznatiji je bio po svojoj borbi za progonjene i ranjene, kada je zbrinuo 500 prognanih slovenskih svećenika. Isto tako je bio poznat po prosvjedima protiv progona Židova i provedbe nacističkih zakona.
Iako je cijeli svoj život proveo u borbi za nemoćnije, Alojzije je kraj svog života dočekao kao osuđen čovjek u vrijeme kad su na vlast došli komunisti. Razlog je ležao u tome što se Alojzije protivio odvojenju Katoličke crkve u Hrvatskoj, nakon čega je u montiranom procesu osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Pet godina proveo je u Lepoglavi, a od 1951. godine do svoje smrti, posljednje dane proveo je u kućnom pritvoru u Krašiću.
Potvrdu velikog života i djelovanja dobio je 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici, kada ga je Papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim.
Nakon izlaska iz vojske, Alojzije se okrenuo akademskom smjeru i završetku fakulteta, te je na nagovor svog oca počeo razmišljati o djevojci koja bi mu bila prikladna partnerica za cijeli život. Može se reći kako ju je Stepinac našao i započeo dopisivanje, međutim kroz neko vrijeme, udaljio se od svojih osjećaja i polako okrenuo prema svom istinskom pozivu.
Svoj čuveni put vjere započeo je 1930. godine u crkvi sv. Petra Kazinija gdje je zaređen. Zagrebački nadbiskup postao je 1937. godine. Poznat je po utemeljenju brojnih župa te po organizaciji proslave 1300. obljetnice evangelizacije hrvatskog naroda. Najpoznatiji je bio po svojoj borbi za progonjene i ranjene, kada je zbrinuo 500 prognanih slovenskih svećenika. Isto tako je bio poznat po prosvjedima protiv progona Židova i provedbe nacističkih zakona.
Iako je cijeli svoj život proveo u borbi za nemoćnije, Alojzije je kraj svog života dočekao kao osuđen čovjek u vrijeme kad su na vlast došli komunisti. Razlog je ležao u tome što se Alojzije protivio odvojenju Katoličke crkve u Hrvatskoj, nakon čega je u montiranom procesu osuđen na 16 godina zatvora i prisilnog rada. Pet godina proveo je u Lepoglavi, a od 1951. godine do svoje smrti, posljednje dane proveo je u kućnom pritvoru u Krašiću.
Potvrdu velikog života i djelovanja dobio je 3. listopada 1998. godine u Mariji Bistrici, kada ga je Papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim.