Ante Starčević
Naime, baš u samom saboru, bio je najveći zagovornik hrvatske neovisnoti, kada se odlučno protivio bilo kakvim oblicima upravnih, ili državnih veza Hrvatske s Austrijom i Mađarskom.
U svom dugogodišnjem političkom djelovanju, uporno je dokazivao kako je glavna i prva stvar svih Hrvata, osloboditi se austrijskog ropstva te da za naš narod nema života sve dok je pod Austrijom i Mađarskom. Habsburšku monarhiju smatrao je najvećim neprijateljem naše države.
Ante Starčević rodio se 23. svibnja 1823. godine u mjestu Žitnik kod Gospića odakle je počeo sa svojim velikim aktivnostima koje su obilježile njegov život, ali i svih nas koje je zadužio svojim ogromnim zalaganjem za Hrvatsku i njezine stanovnike.
Kao što je bio veliki političar, Starčević se bavio poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, drama i političkom satirom. Kad već pričamo o njegovim djelima tada treba spomenuti da je on svoje knjige pisao na ekavici, a razlog je ležao u tome što se Vuk Karadžić zalagao za jekavicu kao službeni jezik Hrvata i Srba, što su prihvatili samo Hrvati.
Naravno, Starčević se htio tome usprotiviti i uvesti u hrvatski jezik ekavicu, ponajviše zbog toga kako bi se hrvatski jezik razlikovao od srpskog za koji se tada činilo da će u potpunosti preuzeti jekavicu.
Rekli smo već da je Starčević bio veliki političar zbog čega je završio u tamnici, gdje se nakon izlaska zapošljava u Šramovu uredu. Nakon Kvaternikovog ustanka, opet je zvršio u zatvoru iz kojeg je pušten i ponovno izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru.
Možemo reći da su ga protivnici gledali kao buntovnika, antikrista koji se protivi svemu što je duhovno i kršćansko. Najveći razlog leži u tome što se protivio ulozi klera u nacionalnom i političkom životu Hrvatske. Naime, Ante Starčević je smatrao kako je crkva kulturno unazađivala narod, odnosno nije pomagala da idemo dalje.
Kad pogledamo danas, velik dio nas vidi Antu Starčevića kao osobu koja je htjela puno učiniti za svoju državu i koja se u ponekim trenucima osjećala usamljeno u svojoj borbi protiv diva.
Ante Starčević rodio se 23. svibnja 1823. godine u mjestu Žitnik kod Gospića odakle je počeo sa svojim velikim aktivnostima koje su obilježile njegov život, ali i svih nas koje je zadužio svojim ogromnim zalaganjem za Hrvatsku i njezine stanovnike.
Kao što je bio veliki političar, Starčević se bavio poviješću, filologijom, književnom kritikom, filozofijom, pisanjem pjesama, drama i političkom satirom. Kad već pričamo o njegovim djelima tada treba spomenuti da je on svoje knjige pisao na ekavici, a razlog je ležao u tome što se Vuk Karadžić zalagao za jekavicu kao službeni jezik Hrvata i Srba, što su prihvatili samo Hrvati.
Naravno, Starčević se htio tome usprotiviti i uvesti u hrvatski jezik ekavicu, ponajviše zbog toga kako bi se hrvatski jezik razlikovao od srpskog za koji se tada činilo da će u potpunosti preuzeti jekavicu.
Rekli smo već da je Starčević bio veliki političar zbog čega je završio u tamnici, gdje se nakon izlaska zapošljava u Šramovu uredu. Nakon Kvaternikovog ustanka, opet je zvršio u zatvoru iz kojeg je pušten i ponovno izabran za zastupnika u Hrvatskom saboru.
Možemo reći da su ga protivnici gledali kao buntovnika, antikrista koji se protivi svemu što je duhovno i kršćansko. Najveći razlog leži u tome što se protivio ulozi klera u nacionalnom i političkom životu Hrvatske. Naime, Ante Starčević je smatrao kako je crkva kulturno unazađivala narod, odnosno nije pomagala da idemo dalje.
Kad pogledamo danas, velik dio nas vidi Antu Starčevića kao osobu koja je htjela puno učiniti za svoju državu i koja se u ponekim trenucima osjećala usamljeno u svojoj borbi protiv diva.