Dinko Šimunović
Dinko Šimunović rodio se 1. rujna 1873. godine u Kninu. Smatra se kako je djetinjstvo proveo u Koljanima, selu u Cetinskoj krajini blizu Vrlike, što se smatra da je imalo itekako utjecaja na sva njegova djela koja su kasnije nastala, a to se moglo vidjeti po velikom broju motiva, likova i cjelovitih književnih sadržaja, koji su proizašli iz tog kraja.
Njegovo školovanje bilo je vezano uz očevu karijeru, stoga se može reći kako je krenuo njegovim stopama te tako završio učiteljsku školu u Arbanasima kraj Zadra.
Nakon završetka škole, svoj posao počeo je obavljati u mjestima Dalmatinske Zagore poznatim kao što su selo Dicmo i Hrvace, dva mala živopisna mjesta gdje je isto tako mogao dobiti inspiraciju za svoja kasnija djela.
Sve ono što je prije radio prethodilo je njegovoj kasnijoj književnoj karijeri. Naime, kao književnik prvi put je bio prepoznat kad se istaknuo svojim radovima i člancima. Naime 1909. godine premješten je u Split gdje je radio u Obrtničkoj školi, gdje je ostao do svog umirovljenja. Ono što treba istaknuti da je negdje u to vrijeme počeo sa pisanjem kojim će ostati zapamćen kao jedan od velikih književnika koji je nekad živio.
Kao prvo značajnije djelo treba spomenuti “Tuđinca” što je napisao 1911. godine. Veliku pozornost kritike privukao je nedovršenom pripovješću “Mrkodol” u zadarskom Lovoru, nakon čega se ubrzo uvrstio u vodeće noveliste hravtske moderne.
Ostao je poznat po pripovjetkama, romanima, crticama i feljtonima. Posebno treba izdvojiti prozu iz Dalmatinske Zagore koja se smatra impresivnom i slikovitom s jakim epskim i tananim lirskim portretima. Pojedine njegove novele smatraju se vrhunskim ostvarenjima u hrvatskoj kniževnosti kao idealan spoj narodnog i umjetnog. Može se reći da je ostvario posve osebujan tip novele.
Među njegova djela treba izdvojiti: “Mrkodol”, “Đerdan”, “Mladost”, “Alkar”, “Tuđinac”, “Porodica Vinčić”, “Duga”, “Sa Krke i Cetine”, “Muljika”, “Marica ili Mary Jane”.
Preminuo je u Zagrebu 1933. godine.
Nakon završetka škole, svoj posao počeo je obavljati u mjestima Dalmatinske Zagore poznatim kao što su selo Dicmo i Hrvace, dva mala živopisna mjesta gdje je isto tako mogao dobiti inspiraciju za svoja kasnija djela.
Sve ono što je prije radio prethodilo je njegovoj kasnijoj književnoj karijeri. Naime, kao književnik prvi put je bio prepoznat kad se istaknuo svojim radovima i člancima. Naime 1909. godine premješten je u Split gdje je radio u Obrtničkoj školi, gdje je ostao do svog umirovljenja. Ono što treba istaknuti da je negdje u to vrijeme počeo sa pisanjem kojim će ostati zapamćen kao jedan od velikih književnika koji je nekad živio.
Kao prvo značajnije djelo treba spomenuti “Tuđinca” što je napisao 1911. godine. Veliku pozornost kritike privukao je nedovršenom pripovješću “Mrkodol” u zadarskom Lovoru, nakon čega se ubrzo uvrstio u vodeće noveliste hravtske moderne.
Ostao je poznat po pripovjetkama, romanima, crticama i feljtonima. Posebno treba izdvojiti prozu iz Dalmatinske Zagore koja se smatra impresivnom i slikovitom s jakim epskim i tananim lirskim portretima. Pojedine njegove novele smatraju se vrhunskim ostvarenjima u hrvatskoj kniževnosti kao idealan spoj narodnog i umjetnog. Može se reći da je ostvario posve osebujan tip novele.
Među njegova djela treba izdvojiti: “Mrkodol”, “Đerdan”, “Mladost”, “Alkar”, “Tuđinac”, “Porodica Vinčić”, “Duga”, “Sa Krke i Cetine”, “Muljika”, “Marica ili Mary Jane”.
Preminuo je u Zagrebu 1933. godine.