Dobriša Cesarić
Dobriša Cesarić rodio se u Slavonskoj Požegi 10. siječnja 1902. godine, a svoje djetinjstvo provodi u Osijeku gdje završava osnovnu školu i četiri niža razreda gimnazije, nakon čega dolazi u Zagreb gdje završava gimnaziju, a kasnije upisuje filozofiju.
Postoje pretpostavke da je motivaciju za svoja djela nalazio u djetinjstvu kada je sa roditeljima putovao, a skoro sva putovanja bila su vezana lađom od Osijeka do Zemuna, od Rijeke do Kotora, a zatim u Veneciju.
U vrijeme kad je upisao filozofiju, počinje raditi u Računarskom uredu, zatim u Hrvatskom narodnom kazalištu gdje istovremeno uči režiju i sređuje kazališnu pismohranu. Nakon toga neko će vrijeme raditi kao lektor i knjižničar Higijenskog zavoda.
Uskoro slijedi objavljivanje prve pjesme pod nazivom “Buđenje šume” u književnom listu “Kritika”, a 1923. godine s Vjekoslavom Majerom pokreće poznati list “Ozon”, koji je nažalost izašao u jednom broju, ali zato uskoro kreće u novu suradnju s Miroslavom Krležom s kojim započinje suradnju u “Književnoj republici”, gdje se mogla osjetiti lirska fizionomija s kojom su odisale njegove pjesme.
Prvu zbirku pjesama objavio je 1931. godine pod nazivom “Lirika” koju je nagradila JAZU, danas HAZU, kao najbolju pjesničku zbirku godine. Godine 1936. Društvo hrvatskih književnika nagrađuje njegovu pjesmu “Trubač sa Seine”.
Dobriša Cesarić surađivao je u mnogim književnim časopisima kao što su “Književna republika”, “Savremenik”, “Kritika”, “Hrvatska revija”, gdje je obajvljivao brojne književne prikaze koje prevodi sa njemačkog, ruskog, talijanskog, bugarskog i mađarskog jezika. Objavio je knjige kao što su “Lirika”, “Spasena svijetla”, a izašla mu je i zbirka prijevoda svjetskih pjesnika, Knjiga prepjeva. Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži 10-ak knjiga pjesama te veći broj knjiga iz njegove poezije i prepjeva.
Zanimljivo je spomenuti kako je od hrvatskih liričara Cesarić jedan od onih koji je vjerojatno napisao i najmanje. Napisao je svega stotinjak pjesama, ali unatoč tome radi se o jednom od najprevođenijih hrvatskih pjesnika. Osim na slavenske jezike pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, mađarski, turski, albanski, ali isto tako i na latinski.
U vrijeme kad je upisao filozofiju, počinje raditi u Računarskom uredu, zatim u Hrvatskom narodnom kazalištu gdje istovremeno uči režiju i sređuje kazališnu pismohranu. Nakon toga neko će vrijeme raditi kao lektor i knjižničar Higijenskog zavoda.
Uskoro slijedi objavljivanje prve pjesme pod nazivom “Buđenje šume” u književnom listu “Kritika”, a 1923. godine s Vjekoslavom Majerom pokreće poznati list “Ozon”, koji je nažalost izašao u jednom broju, ali zato uskoro kreće u novu suradnju s Miroslavom Krležom s kojim započinje suradnju u “Književnoj republici”, gdje se mogla osjetiti lirska fizionomija s kojom su odisale njegove pjesme.
Prvu zbirku pjesama objavio je 1931. godine pod nazivom “Lirika” koju je nagradila JAZU, danas HAZU, kao najbolju pjesničku zbirku godine. Godine 1936. Društvo hrvatskih književnika nagrađuje njegovu pjesmu “Trubač sa Seine”.
Dobriša Cesarić surađivao je u mnogim književnim časopisima kao što su “Književna republika”, “Savremenik”, “Kritika”, “Hrvatska revija”, gdje je obajvljivao brojne književne prikaze koje prevodi sa njemačkog, ruskog, talijanskog, bugarskog i mađarskog jezika. Objavio je knjige kao što su “Lirika”, “Spasena svijetla”, a izašla mu je i zbirka prijevoda svjetskih pjesnika, Knjiga prepjeva. Pjesničko djelo Dobriše Cesarića sadrži 10-ak knjiga pjesama te veći broj knjiga iz njegove poezije i prepjeva.
Zanimljivo je spomenuti kako je od hrvatskih liričara Cesarić jedan od onih koji je vjerojatno napisao i najmanje. Napisao je svega stotinjak pjesama, ali unatoč tome radi se o jednom od najprevođenijih hrvatskih pjesnika. Osim na slavenske jezike pjesme su mu prevođene na engleski, njemački, francuski, talijanski, španjolski, mađarski, turski, albanski, ali isto tako i na latinski.