Francis Collins
Rodio se 14. travnja 1950. godine, a odgojen je na maloj farmi u Virginiji gdje je sam Collins bio školovan od strane svoje majke do šestog razreda. Bio je najmlađi od četiri sina, a njegov brat dr. Fletcher Collins poznat je po trenutnoj poziciji koju obnaša, a to je titula pomoćnika voditelja srednje škole u Collegiate u Virginiji.
Tijekom svog školovanja u srednjoj školi i jedan dio fakulteta, Collins je pokazivao ineteres prema prema po njemu “nesređenom” području bilogije. Tada je zadržao svoj posdiplomski stupanj na kemiji i prešao na Sveučilište Yale po doktorat iz fizike.
Uviđajući kako je revolucija počela prije svega na području molekularne biologije i genetike, promijenio je smjer i upisao Medicinski fakultet na Sveučilištu u Sjevernoj Karolini, gdje je naišao na područje medicinske genetike.
Tada je shvatio da je pronašao svoj san.
Nakon boravka na fakultetu medicine odlučio se vratiti na Yale na daljnja istraživanja humane genetike gdje je radio na metodama velikih prelaza DNA kako bi se identificirala bolest gena. Nastavio je raditi na svojim idejama nakon dolaska na fakultet Sveučilišta Michigan 1984. Pristup na kojem je tada radio temeljio se na modernoj molekularnoj genetici, što omogućuje identifikaciju bolesti gena pod bilo kojim uvjetom.
Zajedno sa svojim istraživačkim timom identificirao je gen cistične fibroze, nakon čega je uslijedio napor za identifikaciju gena za Huntingtonovu bolest 1993. godine. Nakon toga je sam Collins prihvatio poziv da postane drugi ravnatelj Nacionalnog centra za istraživanje ljudskog genoma. U toj ulozi, Collins je nadzirao uspješan završetak nekoliko projekata vezanih za genom.
Francis Collins unutar Nacionalnog centra za istraživanje osnovao je tim koji će se posvetiti istraživanju genoma, a možemo reći kako se sada radi o jednoj od glavnih istraživačkih jedinica u ljudskoj genetici.
Uviđajući kako je revolucija počela prije svega na području molekularne biologije i genetike, promijenio je smjer i upisao Medicinski fakultet na Sveučilištu u Sjevernoj Karolini, gdje je naišao na područje medicinske genetike.
Tada je shvatio da je pronašao svoj san.
Nakon boravka na fakultetu medicine odlučio se vratiti na Yale na daljnja istraživanja humane genetike gdje je radio na metodama velikih prelaza DNA kako bi se identificirala bolest gena. Nastavio je raditi na svojim idejama nakon dolaska na fakultet Sveučilišta Michigan 1984. Pristup na kojem je tada radio temeljio se na modernoj molekularnoj genetici, što omogućuje identifikaciju bolesti gena pod bilo kojim uvjetom.
Zajedno sa svojim istraživačkim timom identificirao je gen cistične fibroze, nakon čega je uslijedio napor za identifikaciju gena za Huntingtonovu bolest 1993. godine. Nakon toga je sam Collins prihvatio poziv da postane drugi ravnatelj Nacionalnog centra za istraživanje ljudskog genoma. U toj ulozi, Collins je nadzirao uspješan završetak nekoliko projekata vezanih za genom.
Francis Collins unutar Nacionalnog centra za istraživanje osnovao je tim koji će se posvetiti istraživanju genoma, a možemo reći kako se sada radi o jednoj od glavnih istraživačkih jedinica u ljudskoj genetici.