Grigor Vitez
Grigor Vitez rodio se 15. veljače 1911. godine u Kosovcu, u Slavoniji u neposrednoj blizini Okučana.
Već je od malih nogu pokazivao kako njegova ljubav leži u knjigama i zapisivanju misli na papir koja će kasnije značiti neka knjiga, pjesma ili nešto više. Prije Drugog svjetskog rata bio je učitelj, a nakon toga je radio u Ministarstvu prosvjete te kao urednik u izdavačkoj kući "Mladost".
Svoje veliko stvaranje započeo je pisanjem poezije za djecu i odrasle, a pored toga je prevodio brojna djela s ruskog, francuskog i slovenskog jezika. Poznato je kako su njegovom pezijom dominirale jednostavne i neposredne lirske slike u tradiciji poetskog izraza Dobriše Cesarića.
U svom je bogatom književnom opusu objavio zbirke kao što su: "San boraca u zoru", "Pjesme", "Naoružane ruže", "Povjerenje životu", "Kao lišće i trava". Za djecu je objavio zbirke pjesama: "Vesele zamke", "Prepelica", "Sto vukova", "Kad bi drveće hodalo", "Hvatajte lopova", "Gdje priče rastu", "Igra se nastavlja".
Također treba navesti i slikovnice; "Medvjed kao pudar", "Dva pijetla", "Tko će s nama u šumicu", "Životinje spavaju", "Maksimir", "Doživljaj svjetskog putnika" i "Čudna škola". Poznato je kako je osim pjesama Grigor Vitez pisao priče i članke za novine i časopise.
Koliko je bio značajan za hrvatsku književnu scenu svjedoči i činjenica kako danas postoji nagrada koja nosi njegovo ime, a koja se dodjeljuje svim onima koji su ostvarili značajnije rezultate na području književnosti.
Preminuo je 23. studenog 1966. godine u Zagrebu, a sahranjen je u svom rodnom selu.
Svoje veliko stvaranje započeo je pisanjem poezije za djecu i odrasle, a pored toga je prevodio brojna djela s ruskog, francuskog i slovenskog jezika. Poznato je kako su njegovom pezijom dominirale jednostavne i neposredne lirske slike u tradiciji poetskog izraza Dobriše Cesarića.
U svom je bogatom književnom opusu objavio zbirke kao što su: "San boraca u zoru", "Pjesme", "Naoružane ruže", "Povjerenje životu", "Kao lišće i trava". Za djecu je objavio zbirke pjesama: "Vesele zamke", "Prepelica", "Sto vukova", "Kad bi drveće hodalo", "Hvatajte lopova", "Gdje priče rastu", "Igra se nastavlja".
Također treba navesti i slikovnice; "Medvjed kao pudar", "Dva pijetla", "Tko će s nama u šumicu", "Životinje spavaju", "Maksimir", "Doživljaj svjetskog putnika" i "Čudna škola". Poznato je kako je osim pjesama Grigor Vitez pisao priče i članke za novine i časopise.
Koliko je bio značajan za hrvatsku književnu scenu svjedoči i činjenica kako danas postoji nagrada koja nosi njegovo ime, a koja se dodjeljuje svim onima koji su ostvarili značajnije rezultate na području književnosti.
Preminuo je 23. studenog 1966. godine u Zagrebu, a sahranjen je u svom rodnom selu.