Josip Broz Tito
Josip Broz Tito bio je hrvatski i jugoslavenski političar, državnik i komunistički vođa. Član KPJ od 1920., a od 1937. njen organizacijski i uskoro glavni tajnik. Također je bio organizator i vođa Narodnooslobodilačkog rata u periodu između 1941.-1945.
Tito je iz rata izašao kao priznati državnik te vođa u antifašističkom ratu. Za Hrvatsku je postigao mnogo toga, a tu svakako treba ubrojiti vraćanje Dalamcije koju je Pavelić ustupio Italiji, te uključivanje Istre, Rijeke i kvarnerskih otoka. Nakon rata zauzeo je ključne položaje koji su se odnosili na predsjednika privremene vlade Demokratske Federativne Jugoslavije, vrhovnog zapovjednika Jugoslavenske armije te ministar obrane.
Josip Broz Tito rodio se 7. svibnja 1892. godine u Kumrovcu u siromašnoj obitelji Franje i Marije kao sedmo od petnaestero djece. Nakon završetka osnovne škole odlazi u Sisak na izučavanje bravarskog zanata nakon čega odmah postaje članom Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Nakon završenog školovanja odlazi u Zagreb kako bi se zaposlio kao metalski radnik.
U to je vrijeme često mijenjao radna mjesta nakon čega se odlučio na odsluženje vojnog roka, s tim da ga Prvi svjetski rat zatiče kao vodnika. Zbog optužbe za antimilitarizam bio je poslan na rusku bojišnicu gdje 4. travnja 1915. godine biva zarobljen, nakon čega je kao ratni zarobljenik 13 mjeseci proveo u samostanskoj bolnici, budući da je bio teško ranjen.
Nakon Februarske revolucije uspijeva pobjeći u Petrograd gdje je zbog sudjelovanja u prosvjedima bio zatvoren. U Zagreb se konačno vraća 1920. godine kada postaje članom KPJ-a nakon čega počinje polako uzdizanje prema političkom vrhu.
Kroz svoju je vladavinu napravio puno toga, a mnogi mu zamjeraju taj uski način gledanja na stvari, gdje svi oni koji su se politički razlikovali od vladajuće struje nisu mogli biti na slobodi nego na Golom otoku. Bilo je puno takvih slučajeva oko kojih još uvijek dolazi do polemika oko toga tko je zapravo bio osuđen na boravak i po kojoj su logici okrivljenici bili otpremani na ovaj otok-zatvor.
Jedna od svakako najvećih zamjerki je veliki pokolj razoružanih vojnika NDH i civila nakon čega je veliki dio završio u logorima, gdje su bili mučeni od strane partizana. Nažalost više se puta pokazalo kako nikad nije pokazao kajanje, ali nikad nije ni htio priznati takvo nešto.
Tito je vanjskoj politici ostao najpoznatiji kao osoba koja je dovela do osnivanja pokreta nesvrstanih. Radilo se o skupu izvanblokovskih zemalja koje su politikom aktivne miroljubive koegzistencije djelovale kao čimbenik smanjenja zemalja NATO-a i Varšavskog ugovora.
Smatra se kako je Tito tijekom sedamdesetih bio sve manje lucidan i kako su tada politiku vodile sasvim druge osobe, a predkraj života u jednom od intervjua izjavio je kako ga je strah da se sve ne raspadne i da bi najprije moglo početi u Hrvatskoj i na Kosovu.
Umro je 4. svibnja 1980. godine, a na vlastitu želju pokopan je u Beogradu u Kući cvijeća. Po izboru britanskog časopisa "Time" izabran je među 100 ljudi koji su obilježili 20. stoljeće, a list "La Panorama" uvrstio ga je na popis 1.000 osoba koje su stvarale 20. stoljeće.
Josip Broz Tito rodio se 7. svibnja 1892. godine u Kumrovcu u siromašnoj obitelji Franje i Marije kao sedmo od petnaestero djece. Nakon završetka osnovne škole odlazi u Sisak na izučavanje bravarskog zanata nakon čega odmah postaje članom Socijaldemokratske stranke Hrvatske i Slavonije. Nakon završenog školovanja odlazi u Zagreb kako bi se zaposlio kao metalski radnik.
U to je vrijeme često mijenjao radna mjesta nakon čega se odlučio na odsluženje vojnog roka, s tim da ga Prvi svjetski rat zatiče kao vodnika. Zbog optužbe za antimilitarizam bio je poslan na rusku bojišnicu gdje 4. travnja 1915. godine biva zarobljen, nakon čega je kao ratni zarobljenik 13 mjeseci proveo u samostanskoj bolnici, budući da je bio teško ranjen.
Nakon Februarske revolucije uspijeva pobjeći u Petrograd gdje je zbog sudjelovanja u prosvjedima bio zatvoren. U Zagreb se konačno vraća 1920. godine kada postaje članom KPJ-a nakon čega počinje polako uzdizanje prema političkom vrhu.
Kroz svoju je vladavinu napravio puno toga, a mnogi mu zamjeraju taj uski način gledanja na stvari, gdje svi oni koji su se politički razlikovali od vladajuće struje nisu mogli biti na slobodi nego na Golom otoku. Bilo je puno takvih slučajeva oko kojih još uvijek dolazi do polemika oko toga tko je zapravo bio osuđen na boravak i po kojoj su logici okrivljenici bili otpremani na ovaj otok-zatvor.
Jedna od svakako najvećih zamjerki je veliki pokolj razoružanih vojnika NDH i civila nakon čega je veliki dio završio u logorima, gdje su bili mučeni od strane partizana. Nažalost više se puta pokazalo kako nikad nije pokazao kajanje, ali nikad nije ni htio priznati takvo nešto.
Tito je vanjskoj politici ostao najpoznatiji kao osoba koja je dovela do osnivanja pokreta nesvrstanih. Radilo se o skupu izvanblokovskih zemalja koje su politikom aktivne miroljubive koegzistencije djelovale kao čimbenik smanjenja zemalja NATO-a i Varšavskog ugovora.
Smatra se kako je Tito tijekom sedamdesetih bio sve manje lucidan i kako su tada politiku vodile sasvim druge osobe, a predkraj života u jednom od intervjua izjavio je kako ga je strah da se sve ne raspadne i da bi najprije moglo početi u Hrvatskoj i na Kosovu.
Umro je 4. svibnja 1980. godine, a na vlastitu želju pokopan je u Beogradu u Kući cvijeća. Po izboru britanskog časopisa "Time" izabran je među 100 ljudi koji su obilježili 20. stoljeće, a list "La Panorama" uvrstio ga je na popis 1.000 osoba koje su stvarale 20. stoljeće.