Josip Jelačić
Podrijetlo svoje obitelji vuče iz Like, s tim da su četiri stoljeća pripadnici tog roda bili poznati kao istaknuti krajiški časnici, visoki vojni zapovjednici, državnici, svećenici, prosvjetitelji, dobrotvori i pisci. Kao što možemo vidjeti Jelačiću je bila suđena velika budućnost.
Svoje školovanje počinje u dobi od osam godina kada se školuje u bečkoj therezijanskoj akademiji, gdje su se odgajali pitomci za civilnu službu. Bitno je spomenuti kako je za vrijeme svog školovanja pokazao veliko zanimanje za zemljopis, povijest, govorništvo i strane jezike. Od 1819. godine kada napušta Therezianum, poznat kao elitna plemićka škola, počeo se vrtoglavo uzdizati u činovima, častima i podvizima i to ne samo u korist carstva kojem je služio nego i u korist hrvatskog naroda, njegovog interesa i promjene njegovog položaja.
Šest godina kasnije u vojnoj je službi u Galiciji gdje ostaje do 1830., a od 1831. boravi kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom u Italiji. Deset godina kasnije postavljen je za pukovnika i zapovjednika Prve banske pukovnije u Glini. Na tom je položaju ostao do 1848. godine kada je postavljen za bana i glavnog zapovjednika vojske u Hrvatskoj. Pri njegovu ustoličenju, suprotno dotadašnjem običaju, na mjestohrvatskog bana umjesto biskupa Jurja Haulika, ustoličio ga je pravoslavni patrijarh iz Srijemskih Karlovaca.
Odluka o njegovu postavljanju na bansku dužnost donešena je u Beču 16. ožujka, dok je carski ukaz potpisan 23. ožujka 1848. godine. Iako je njegovo imenovanje trebala donijeti prvo narodna skupština u Zagrebu, učinjeno je tek dva dana kasnije. Bitno je spomenuti kako je Jelačića postavljanje za bana zateklo nespremnog i vrlo nenadano našao se na čelu Hrvatske. Postao je ban koji je ukinuo kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor.
Ban Josip Jelačič umire u Zagrebu 20. svibnja 1859. godine nakon duge i teške bolesti, nakon koje je sahranjen 26. svibnja 1859. u Novim Dvorima.
Šest godina kasnije u vojnoj je službi u Galiciji gdje ostaje do 1830., a od 1831. boravi kao kapetan s ogulinskom graničarskom pukovnijom u Italiji. Deset godina kasnije postavljen je za pukovnika i zapovjednika Prve banske pukovnije u Glini. Na tom je položaju ostao do 1848. godine kada je postavljen za bana i glavnog zapovjednika vojske u Hrvatskoj. Pri njegovu ustoličenju, suprotno dotadašnjem običaju, na mjestohrvatskog bana umjesto biskupa Jurja Haulika, ustoličio ga je pravoslavni patrijarh iz Srijemskih Karlovaca.
Odluka o njegovu postavljanju na bansku dužnost donešena je u Beču 16. ožujka, dok je carski ukaz potpisan 23. ožujka 1848. godine. Iako je njegovo imenovanje trebala donijeti prvo narodna skupština u Zagrebu, učinjeno je tek dva dana kasnije. Bitno je spomenuti kako je Jelačića postavljanje za bana zateklo nespremnog i vrlo nenadano našao se na čelu Hrvatske. Postao je ban koji je ukinuo kmetstvo i sazvao prve izbore za Hrvatski sabor.
Ban Josip Jelačič umire u Zagrebu 20. svibnja 1859. godine nakon duge i teške bolesti, nakon koje je sahranjen 26. svibnja 1859. u Novim Dvorima.