Nikola Šubić Zrinski
Nikola Šubić Zrinski rodio se oko 1508. godine u obitelji oca Nikole III Zrinskog i krbavske kneginje Jelene Karlović, sestre kasnijeg hrvatskog bana Ivana Karlovića. Već od rane mladosti ratovao je protiv Turaka, a kao vješt vojnik istanuo se kad je imao 21 godinu i to u obrani Beča, zbog čega ga je car Karlo V. nagradio konjem i zlatom. Zbog velikog junaštva koje je pokazivao na bojnim poljima, slavili su ga građani koliko i velikaši, a zbog svojih velikih djela, kralj Ferdinand I. 24. prosinca 1542. izabrao ga je za hrvatskog bana.
Uskoro se oženio 17. lipnja 1543. sa Katarinom Frankopan, sestrom kneza Stjepana Frankopana Ozaljskog. U tom se braku rodilo mnogo djece od kojih je najpoznatiji Juraj IV. Zrinski, a od unuka treba izdvojiti Juraja V. Zrinskog, te praunuke Nikolu i Petra, od kojih je svaki imao svoju ulogu u povijesti.
Zbog svojih velikh djela, kralj je Nikoli darovao Međimurje, s utvrđenim gradom Čakovcem, koji se od 1546. nalazi u posjedu obitelji Zrinski sve do njihova izumiranja krajem 17. i početkom 18. stoljeća. U vrijeme dok je bio ban uspješno je ratovao i dobio velik broj bitaka.
Zanimljivo, ali sam Zrinski se 1556. odrekao banske časti kad je savjetovao kralju Ferdinandu I. da postavi Petra Erdodya za novog bana, što je sam kralj teška srca prihvatio i pritom imenovao Zrinskog za kraljevskog tavernika, odnosno rizničara.
Osim što je bio cijenjen na ovim prostorima i u regiji, Nikola Zrinski bio je cijenjen i poštovan u dalekom Japanu zbog svoje časne i samurajske smrti, zbog koje u počast tom činu, japanski muški zborovi često izvode ariju iz opere “Nikola Šubić Zrinski” koju su naučili 1919. nakon što su se hrvatski mornari povlačili iz Sibira prema domovini. Tad im se nasukao brod, stoga su mornari neko vrijeme bili nastanjeni u Kobeu, gdje su lokalno stanovništvo naučili pjesmu “U boj, u boj”. Vjerojatno velikim događajem smatra se kada je japanski muški zbor od 1.000 ljudi otpjevao “U boj”, što je zasigurno bio rekord zborovskog pjevanja.
Umro je 7. rujna 1566. godine u Mađarskoj.
Zbog svojih velikh djela, kralj je Nikoli darovao Međimurje, s utvrđenim gradom Čakovcem, koji se od 1546. nalazi u posjedu obitelji Zrinski sve do njihova izumiranja krajem 17. i početkom 18. stoljeća. U vrijeme dok je bio ban uspješno je ratovao i dobio velik broj bitaka.
Zanimljivo, ali sam Zrinski se 1556. odrekao banske časti kad je savjetovao kralju Ferdinandu I. da postavi Petra Erdodya za novog bana, što je sam kralj teška srca prihvatio i pritom imenovao Zrinskog za kraljevskog tavernika, odnosno rizničara.
Osim što je bio cijenjen na ovim prostorima i u regiji, Nikola Zrinski bio je cijenjen i poštovan u dalekom Japanu zbog svoje časne i samurajske smrti, zbog koje u počast tom činu, japanski muški zborovi često izvode ariju iz opere “Nikola Šubić Zrinski” koju su naučili 1919. nakon što su se hrvatski mornari povlačili iz Sibira prema domovini. Tad im se nasukao brod, stoga su mornari neko vrijeme bili nastanjeni u Kobeu, gdje su lokalno stanovništvo naučili pjesmu “U boj, u boj”. Vjerojatno velikim događajem smatra se kada je japanski muški zbor od 1.000 ljudi otpjevao “U boj”, što je zasigurno bio rekord zborovskog pjevanja.
Umro je 7. rujna 1566. godine u Mađarskoj.