Ruđer Bošković
Ruđer Bošković rođen je u Dubrovniku 18. svibnja 1711. godine gdje je stekao osnovno obrazovanje da bi potom krenuo za Rim gdje stupa u isusovački Collegium Romanum gdje je završio filozofiju i teologiju. Poznajemo ga kao hrvatskog matematičara, astronoma, geodeta, fizičara, filozofa i isusovca.
Ruđer Bošković se bavio mnogim matematičkim problemima, npr logaritmima negativnih brojeva itd.
Osim matematike, bavio se i atronomijom za čije je područje napisao knjigu Pera pertinentia ad opticam et astronomiam u kojoj je sve relativno, kako vrijeme tako i prostor. U geodeziji je iznio ideju o geoidu kao obliku zemlje.
U optici je poznat po instrumentima kao što su prizma sa promjenjljivim kutom i kružni mikrometar.
Što se tiče teorije atoma u svojoj knjizi Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, iznosi kako je sve materija i kretanje.
Period života koji je provodio u Collegiumu Romanumu bio je sve samo ne dosadan. Zanimlljivo je napomenuti kako je u toj školi npr bilo zabranjeno diktiranje gradiva, pa se učilo najviše uz pomoć nastavnika. Ne moramo ni spominjati kako se Ruđer istakao na području Crkve koja mu je u zauzvrat omogućila da provede tri godine u novicijatu Svetog Andrije gdje je slušao i retoriku, da bi potom uspješno prešao u rimski kolegij nastavljajući sa školovanjem te slušanjem matematike i filozofije.
U matematiku ga uvodi Horacie Borgondino poznati ljubitelj poezije i humanist na kojeg će se (što je ovako zanimljivi detalj za spomenuti) požaliti sam Ruđer tvrdeći da nije imao pravo školovanje što se tiče matematike, uključujući profesora i literaturu.
Nakon što je završio prvi stupanj fakulteta Ruđer je morao prihvatiti posao u nižim zavodima gdje je proveo 5 godina. Možemo reći kako je svoje nezadovoljstvo radeći na ovim poslovima rješavao tako što je navečer radio na osobnom usavršavanju kad je počeo pisati pisma svojim prijateljima tvrdeći kako se više želi posvetiti proučavanju Newtona. Iako ga se više puta zvalo da se vrati u rodni Dubrovnik, on ostaje u Italiji gdje je smatrao da ima više prostora za napredovanje, no unatoč tome svojim radom je uvelike pomogao rodnoj republici.
Kako je bio veliki stručnjak u svoje vrijeme, počela je takozvana borba za njegovo porijeklo, odnosno kojoj državi je više pomogao.
O tome kako je zapravo Hrvat svjedoče brojna pisma koja je pisao svojoj sestri Anici u kojima je pisao kako nije zaboravio hrvatski jezik. Dok je bio u Beču 1757. godine, pružio je podršku hrvatskim vojnicima koji su kretali u sedmogodišnji rat, a dok je bio u Parizu, nazočio je vojnoj paradi gdje je uzvikivao “Evo ih, moji hrabri Hrvati.” Kao što vidimo znamo gdje ga je srce vuklo. Međutim Talijani tvrde da je Ruđer za svog života ostao zapamćen kao Talijan.
Naime, poznato je kako je obitelj njegove majke rodom iz Italije te kako je već sa 14 godina otišao na školovanje u Italiju. No koliko god ga Talijani svojatali, poznato je da kad su ga god nazivali pravim Talijanom, on je uvijek govorio da je iz Dubrovnika. Da ne ispadne tako jednostavno njegove zasluge su prisvajali i Srbi tvrdeći kako zapravo njegova obitelj korjene vuče iz Crne Gore.
Stvarno zanimljivo, no kako god okrenete, Ruđer Bošković je zaista bio veliki stručnjak i svojim je radom puno doprinjeo ne samo na području bivše Jugoslavije, već i šire.
Osim matematike, bavio se i atronomijom za čije je područje napisao knjigu Pera pertinentia ad opticam et astronomiam u kojoj je sve relativno, kako vrijeme tako i prostor. U geodeziji je iznio ideju o geoidu kao obliku zemlje.
U optici je poznat po instrumentima kao što su prizma sa promjenjljivim kutom i kružni mikrometar.
Što se tiče teorije atoma u svojoj knjizi Theoria philosophiae naturalis redacta ad unicam legem virium in natura existentium, iznosi kako je sve materija i kretanje.
Period života koji je provodio u Collegiumu Romanumu bio je sve samo ne dosadan. Zanimlljivo je napomenuti kako je u toj školi npr bilo zabranjeno diktiranje gradiva, pa se učilo najviše uz pomoć nastavnika. Ne moramo ni spominjati kako se Ruđer istakao na području Crkve koja mu je u zauzvrat omogućila da provede tri godine u novicijatu Svetog Andrije gdje je slušao i retoriku, da bi potom uspješno prešao u rimski kolegij nastavljajući sa školovanjem te slušanjem matematike i filozofije.
U matematiku ga uvodi Horacie Borgondino poznati ljubitelj poezije i humanist na kojeg će se (što je ovako zanimljivi detalj za spomenuti) požaliti sam Ruđer tvrdeći da nije imao pravo školovanje što se tiče matematike, uključujući profesora i literaturu.
Nakon što je završio prvi stupanj fakulteta Ruđer je morao prihvatiti posao u nižim zavodima gdje je proveo 5 godina. Možemo reći kako je svoje nezadovoljstvo radeći na ovim poslovima rješavao tako što je navečer radio na osobnom usavršavanju kad je počeo pisati pisma svojim prijateljima tvrdeći kako se više želi posvetiti proučavanju Newtona. Iako ga se više puta zvalo da se vrati u rodni Dubrovnik, on ostaje u Italiji gdje je smatrao da ima više prostora za napredovanje, no unatoč tome svojim radom je uvelike pomogao rodnoj republici.
Kako je bio veliki stručnjak u svoje vrijeme, počela je takozvana borba za njegovo porijeklo, odnosno kojoj državi je više pomogao.
O tome kako je zapravo Hrvat svjedoče brojna pisma koja je pisao svojoj sestri Anici u kojima je pisao kako nije zaboravio hrvatski jezik. Dok je bio u Beču 1757. godine, pružio je podršku hrvatskim vojnicima koji su kretali u sedmogodišnji rat, a dok je bio u Parizu, nazočio je vojnoj paradi gdje je uzvikivao “Evo ih, moji hrabri Hrvati.” Kao što vidimo znamo gdje ga je srce vuklo. Međutim Talijani tvrde da je Ruđer za svog života ostao zapamćen kao Talijan.
Naime, poznato je kako je obitelj njegove majke rodom iz Italije te kako je već sa 14 godina otišao na školovanje u Italiju. No koliko god ga Talijani svojatali, poznato je da kad su ga god nazivali pravim Talijanom, on je uvijek govorio da je iz Dubrovnika. Da ne ispadne tako jednostavno njegove zasluge su prisvajali i Srbi tvrdeći kako zapravo njegova obitelj korjene vuče iz Crne Gore.
Stvarno zanimljivo, no kako god okrenete, Ruđer Bošković je zaista bio veliki stručnjak i svojim je radom puno doprinjeo ne samo na području bivše Jugoslavije, već i šire.