Voltaire
Francois Marie Arouet rođen je 21. studenog 1964. godine u braku javnog bilježnika Francoisa i Marie Marguerite. Svoje školovanje odradio je u jezuitskoj gimnaziji, a nakon završetka gimnazijskog školovanja, na očev nagovor upisao je studij prava. Međutim kako je uvijek pokazivao sklonost prema pjesmama i satirama, vrlo brzo ušao je u visoke krugove pariškog društva.
Malo ranije spomenuli smo kako se radi o osobi koja je pokušavala biti svoja i koja se nikada nije trudila opterećivati društvenim pravilima, a prvi takav trenutak dogodio se nakon što ga je otac uspio zaposliti kao tajnika u francuskom veleposlanstvu u Nizozemskoj, kada se zaljubio u francusku izbjeglicu Catherine Olympe Dunoyer, zbog čega je bio primoran vratiti se u Francusku. To je bio samo početak njegovih problematičnih odnosa s vlastima i prije svega Katoličkom crkvom.
Pored avanture sa sobaricom, Voltaire je čak završio u tamnici Bastilje, gdje je proveo skoro godinu dana i to zbog uvrede regenta Filipa Orleanskog. Dok je boravio u tamnici napisao je tragediju “Oedipe”. U periodu od 1717. – 1726. godine u Parizu doživljava velike književne uspjehe kada je bio slavljen na dvorovima te među narodom kao prvi pjesnik Francuske.
Godine 1726. počinje njegov drugi dio stvaralaštva kada odlazi u Englesku gdje se upoznaje s filozofskim idejama Popea, Newtona, Lockea i Shaftesburyja. Za vrijeme svog boravka u Engleskoj objavljuje ep “La Henriade” u kojem prikazuje vjerske ratove iz vremena francuskog kralja Henrika IV, a koji je istodobno predstavljao spjev protiv religijskog fanatizma.
Godine 1778. vraća se u Pariz na velika vrata, a za vrijeme izvođenja njegove tragedije “Irene”, njegova je bista ovjenčana lovorim vjencem. Nažalost nije mogao dugo uživati takav status jer je samo tri mjeseca kasnije umro. Unatoč tome pamti se do danas kao osoba koja se usudila biti svoja i kontra tadašnjih pravila.
Od njegovih djela možemo izdvojiti: "Candide", "Micromegas" i "Filozofski rječnik".
Pored avanture sa sobaricom, Voltaire je čak završio u tamnici Bastilje, gdje je proveo skoro godinu dana i to zbog uvrede regenta Filipa Orleanskog. Dok je boravio u tamnici napisao je tragediju “Oedipe”. U periodu od 1717. – 1726. godine u Parizu doživljava velike književne uspjehe kada je bio slavljen na dvorovima te među narodom kao prvi pjesnik Francuske.
Godine 1726. počinje njegov drugi dio stvaralaštva kada odlazi u Englesku gdje se upoznaje s filozofskim idejama Popea, Newtona, Lockea i Shaftesburyja. Za vrijeme svog boravka u Engleskoj objavljuje ep “La Henriade” u kojem prikazuje vjerske ratove iz vremena francuskog kralja Henrika IV, a koji je istodobno predstavljao spjev protiv religijskog fanatizma.
Godine 1778. vraća se u Pariz na velika vrata, a za vrijeme izvođenja njegove tragedije “Irene”, njegova je bista ovjenčana lovorim vjencem. Nažalost nije mogao dugo uživati takav status jer je samo tri mjeseca kasnije umro. Unatoč tome pamti se do danas kao osoba koja se usudila biti svoja i kontra tadašnjih pravila.
Od njegovih djela možemo izdvojiti: "Candide", "Micromegas" i "Filozofski rječnik".