Albert Camus
Alberta Camusa nikako ne možemo svrstati među obične ljude. Naime on je svakim svojim pokretom pera, pokazivao kako ne želi biti običan, kako se želi boriti za svoje ideje. To je najviše pokazao kada je unutar Pokreta unije osnovao Skupinu za međunarodne veze koja se protivila ateističkim i komunističkim tendencijama Bretonovog nadrealizma. Među njegova djela svakako treba ubrojati: "Stranac", "Pad", "Sretna smrt", "Kaligula", "Pravednici" i mnoga druga djela koja su ga proslavila.
Albert Camus rodio se 7. studenog 1913. godine u Moldovi, Alžiru, u siromašnoj obitelji.
Majka mu je imala španjolske korijene i bila je polu gluha, a otac je poginuo 1914. godine u prvoj bitci za Marnu kao član pješadijske divizije tijekom Prvog svjetskog rata. Možemo reći da je imao jako teško djetinjstvo, živio je u jako lošim uvjetima, no unatoč tome uspio je kao stipendist upisati gimnaziju, a kasnije i Sveučilište u Alžiru.
Nakon završetka fakulteta obavlja niz poslova kako bi preživio, no u tom je periodu 1936. godine uspio diplomirati i čistu filozofiju na Sveučilištu u Alžiru obranom diplomskog rada o kršćanskoj metafizici i neoplatonizmu. Te je iste godine osnovao kazališnu skupinu “Theatre du Travail”, gdje je pisao, režirao, pa čak i glumio. Družina se održala do 1939. godine.
Tijekom Drugog svjetskog rata bio je član organizacije Combat, koja se bavila ilegalnim tiskanjem istoimenog časopisa. Organizacija je bila poznata po tome što je radila protiv nacista. Godine 1943. Camus je postao urednikom novina, a samo godinu dana kasnije napredovao je do mjesta glavnog urednika. Nakon oslobođenja Francuske, napisao je članak o posljednjim danima borbe, ali svejedno je bio jedan od rijetkih koji se usprotivio korištenju atomske bombe nakon događaja u kolovozu 1945. godine.
Razdoblje nakon rata došlo mu je kao inspiracija da započne pisati djela kojima će ostati zapisan kao jedan od najposebnijih pisaca koji su živjeli. Bitno je istaknuti kako se Camus tijekom cijelog života paralelno bavio s pisanjem i isto tako brojnim aktivnostima, koja su bila usmjerena prema pravima drugih ljudi. Nažalost nakon što je doživio prometnu nesreću u okolici Sensa, preminuo je 4. siječnja 1960. godine.