Antonio Vivaldi

Antonio Vivaldi
Da će glazba obilježiti njegov put moglo se vidjeti već u najranijoj fazi mladosti kada ga je otac počeo poučavati osnovama.
No, pored glazbe njegov život obilježava i crkva tako što je poslan da se zaredi za svečenika što je ubrzo napustio ne samo zato što je glazba bila na prvom mjestu, nego i zbog krhkog zdravlja koje je bilo obilježeno astmom koju je dobio još kao dijete i koja mu je zadavala brojne probleme kao i kod svečenstva. Antonio jednostavno nije imao snage prisustvovati njihovim brojnim obredima.
Nakon toga svoj život posvećuje glazbi, odnosno violini kad je 1713. godine imenovan profesorom na Ospedale della Pietà (institucija za glazbeno školovanje), nakon čega je objavio svoje prve radove, tri sonate, sonatu za violinu te 12 koncerata.

Poslije toga se udružio sa svojim ocem na prvoj produkciji Orlando finto pazzo, koja je izvedena u kazalištu St. Angelo 1714. godine.
Nakon toga je svakako uslijedio period velikog stvaralaštva za Antonia i sve one koji su voljeli slušati ono što je poteklo od njega kao velikog stvaraoca.

U vrijeme kad je postao profesorom na poznatom institutu za glazbu, sklada operu pod nazivom Ottone in Villa što se s jedne strane smatra njegovim izletom u kazališne vode nakon koje je skladao još četrdesetak opera koje su mu otvorila vrata svjetskih pozornica.
Gdje se god pojavljivao svi su ga cijenili kao velikog virtuoza koji je oduševljavao gdje god se pojavio.
Zbog svog talenta najviše, ali i zbog svoje karizme osvajao je publiku ne samo u domovini nego i izvan nje u Austriji, Njemačkoj i Nizozemskoj, a priča se kako je i sam Sveti Otac zahtijevao da čuje tog čuvenog virtuoza.

Ono što je najžalosnije u svemu što unatoč svojoj velikoj popularnosti koju je uživao u više zemalja kod Svetog Oca i čak na pojedinim dvorovima, svoj je život završio kao obični siromah, kao posve obična osoba koja nije imala dovoljno za život.
Unatoč svom tužnom završetku, Vivaldi nam je svima ostavio veliko naslijeđe, svoja djela koja će vječno ostati zapisana na kulturnoj svjetskoj sceni i bit će vječno dio opće kulture.
Njegov život je završio 28. srpnja 1741. godine u Beču zbog upale pluće kad je pokopan na bolničkom groblju za siromašne.