Emile Zola
Zola je bio jedan od onih koji je predlagao da se istraživanje u književnosti koristi kao metoda koja se prije svega temelji na iskustvu. Na njega je tada najviše utjecalo djelo Claudea Bernarda "Uvod u studij eksperimentalne medicine", zbog čega je njegov cilj bio uvođenje stroge znanstvenosti u roman i značajke koje određuju lik u književnom djelu. Zola je htio pokazati kako čovjek ne postoji za sebe kao proizvod slučajnosti i pojedinačna zagonetka, već kao posljedica niza pojava.
Emile Zola rodio se 2. travnja 1840. godine u Parizu u obitelji oca koji je porijeklom bio Talijan iz mletačko-zadarske obitelji te majke francuskinje. Poznato je kako je od oca naslijedio živ temperament i energiju kojojm će kasnije braniti svoja djela. Što se tiče školovanja, neko je vrijeme pohađao školu u internatu Notre-Dame, a nakon toga i koledž u Aixu gdje je prijateljevao s Paulom Cezanneom.
Nakon završetka studija neko je vrijeme obavljao različite poslove kako bi preživio, a u to je vrijeme krenuo ozbiljnije pisati. Naime započeo je s "Priče Ninoni". U književnost je ušao kao romantičar, no kako je vrijeme prolazilo tako se Zola više nije zadovoljavao s metodama realizma, a sve ga je više preuzimala znanost. Od njegovih djela svakako treba navesti "Jazbinu", "Nanu", "Zemlju", "Kod ženskog raja", "Radost življenja", "Uspon Rugonovih", "Grijeh oca Moureta" i mnoga druga djela.
Zola je do kraja ostao poznat kao jedan od najznačajnijih francuskih književnika koji je visoku umjetnost postizao opisima masovnih scena, gdje je pravom epskom snagom prikazivao instinkt gomile. Umro je 29. rujna 1902. godine.
Nakon završetka studija neko je vrijeme obavljao različite poslove kako bi preživio, a u to je vrijeme krenuo ozbiljnije pisati. Naime započeo je s "Priče Ninoni". U književnost je ušao kao romantičar, no kako je vrijeme prolazilo tako se Zola više nije zadovoljavao s metodama realizma, a sve ga je više preuzimala znanost. Od njegovih djela svakako treba navesti "Jazbinu", "Nanu", "Zemlju", "Kod ženskog raja", "Radost življenja", "Uspon Rugonovih", "Grijeh oca Moureta" i mnoga druga djela.
Zola je do kraja ostao poznat kao jedan od najznačajnijih francuskih književnika koji je visoku umjetnost postizao opisima masovnih scena, gdje je pravom epskom snagom prikazivao instinkt gomile. Umro je 29. rujna 1902. godine.