Ivo Pukanić
Ivo Pukanić rodio se 21. siječnja 1961. godine u Zagrebu, gdje je već u ranijoj fazi svog djetinjstva pokazivao znakove prema novinarstvu kojim će se baviti malo kasnije, u kojem će postaviti neka nova pravila senzacionalizma i novinara koji nema straha govoriti ono što misli.
Novinarstvom se počeo baviti od svoje 18 godine, a nakon što je diplomirao na Fakultetu političkih znanosti, zaposlio se u Vjesnikovim izdanjima, da bi od 1991. godine u Globusu radio kao urednik.
Potkraj 1995. sa skupinom suradnika napušta EPH i osniva Nacional u kojem je glavni urednik sve do 2000., da bi uskoro postao predsjednik Uprave NCL Media Grupe i jedan od njezinih vlasnika.
Svoj put prema jednom od najpoznatijih novinara nastavio je 1999. kada je dobio nagradu Hrvatskog novinarskog društva za istraživačko novinarstvo te nagradu za intervju godine s generalom Antom Gotovinom 2003. Nažalost njegov ugled u novinarstvu opada kad je u ljeto 2008. isključen iz Hrvatskog novinarskog društva.
Možemo reći kako mu je život bio sve samo ne dosadan, a gotovo uvijek je bio ispunjen izjavama koje smo svi željno iščekivali. Nažalost 23. listopada 2008. na Ivu Pukanića izvršen je atentat kada je autobombom raznesen auto u koji su krenuli Ivo i Niko Franjić u ulici stara Vlaška kod sjedišta Nacionala, na svega dvije ulice istočno od Trga bana Jelačića. Sam napad se okarakterizirao kao teroristički čin u kojem je slučajno stradao i Niko Franjić i to samo zato što je nesreća htjela da uđe u taj auto s Ivom. Bio je to jedan od onih događaja kad smo mislili kako je mafija preuzela vlast nad Zagrebom.
Ivo Pukanić bio je jedan od najeksponiranijih novinarskih imena u Hrvatskoj i dobitnik više nagrada kao što smo rekli. Već smo spomenuli kako je bio osoba koja se nije bojala reći što misli, a nikad nije skrivao poznanstvo s Hrvojem Petračem i umirovljenim generalom Vladimirom Zagorcem. Neki tvrde da je previše znao i da je to razlog što je smaknut na taj način.
Potkraj 1995. sa skupinom suradnika napušta EPH i osniva Nacional u kojem je glavni urednik sve do 2000., da bi uskoro postao predsjednik Uprave NCL Media Grupe i jedan od njezinih vlasnika.
Svoj put prema jednom od najpoznatijih novinara nastavio je 1999. kada je dobio nagradu Hrvatskog novinarskog društva za istraživačko novinarstvo te nagradu za intervju godine s generalom Antom Gotovinom 2003. Nažalost njegov ugled u novinarstvu opada kad je u ljeto 2008. isključen iz Hrvatskog novinarskog društva.
Možemo reći kako mu je život bio sve samo ne dosadan, a gotovo uvijek je bio ispunjen izjavama koje smo svi željno iščekivali. Nažalost 23. listopada 2008. na Ivu Pukanića izvršen je atentat kada je autobombom raznesen auto u koji su krenuli Ivo i Niko Franjić u ulici stara Vlaška kod sjedišta Nacionala, na svega dvije ulice istočno od Trga bana Jelačića. Sam napad se okarakterizirao kao teroristički čin u kojem je slučajno stradao i Niko Franjić i to samo zato što je nesreća htjela da uđe u taj auto s Ivom. Bio je to jedan od onih događaja kad smo mislili kako je mafija preuzela vlast nad Zagrebom.
Ivo Pukanić bio je jedan od najeksponiranijih novinarskih imena u Hrvatskoj i dobitnik više nagrada kao što smo rekli. Već smo spomenuli kako je bio osoba koja se nije bojala reći što misli, a nikad nije skrivao poznanstvo s Hrvojem Petračem i umirovljenim generalom Vladimirom Zagorcem. Neki tvrde da je previše znao i da je to razlog što je smaknut na taj način.