Nicolas Sarkozy
Nicolas Sarkozy rođen je u Parizu 28. siječnja 1955. godine kao sin mađarskog imigranta Pala Sarkozyja i Andree Mallah, francuske židovke. Dakle dolazi iz miješane obitelji gdje mu je otac bio pripadnik nižeg mađarskog protestantskog plemstva. Možemo reći da je do same emigracije u Francusku Pal posjedovao veći zemljišni posjed i nešto malo novca.
Nakon što je počela nadirati Crvena armija 1944. godine, Pal je prebjegao preko Njemačke u Francusku gdje je bio regrutiran u Legiju stranaca u kojoj se zadržao do 1948. godine nakon čega se preselio u Pariz gdje je upoznao Nicolasovu majku Andree Mallah s kojom je pored Nicolasa dobio još dvoje djece. Nažalost otac ih je napustio jako brzo nakon rođenja zbog čega je Nicolas bio prisiljen brinuti se sam o sebi.
Možemo slobodno reći da nije imao lako odrastanje budući da ih je otac napustio i sve tako ostavio na leđima njihove majke kojoj je bilo teško boriti se sa troje djece. Unatoč teškim uvjetima odrastanja Nicolas je dosta brzo stao na noge i već sa 22 godine počeo polako graditi svoju političku karijeru.
Naime tada se uključio u neodegolističku stranku kada je postao vijećnikom u bogatom pariškom predgrađu Neuilly-sur- Seine, gdje je kasnije postao i načelnik. Svoju popularnost povećao je kada je usred talačke krize u navedenom predgrađu odigrao značajnu ulogu pregovarača.
Nakon tog događaja njegova politička karijera krenula je prema gore te tako tijekom 2006. godine izborio ispred svoje stranke kandidaturu za francuskog predsjednika. U 2007. uspio je postati predsjednikom i nasljednikom Jacquesa Chiraca.
Možemo slobodno reći da nije imao lako odrastanje budući da ih je otac napustio i sve tako ostavio na leđima njihove majke kojoj je bilo teško boriti se sa troje djece. Unatoč teškim uvjetima odrastanja Nicolas je dosta brzo stao na noge i već sa 22 godine počeo polako graditi svoju političku karijeru.
Naime tada se uključio u neodegolističku stranku kada je postao vijećnikom u bogatom pariškom predgrađu Neuilly-sur- Seine, gdje je kasnije postao i načelnik. Svoju popularnost povećao je kada je usred talačke krize u navedenom predgrađu odigrao značajnu ulogu pregovarača.
Nakon tog događaja njegova politička karijera krenula je prema gore te tako tijekom 2006. godine izborio ispred svoje stranke kandidaturu za francuskog predsjednika. U 2007. uspio je postati predsjednikom i nasljednikom Jacquesa Chiraca.