Ray Charles
Ray Charles bio je američki pionir glasovira u soulu koji je oblikovao prepoznatljivi zvuk rhythm and bluesa. Poznato je kako je u country i pop glazbu unio dašak soula. Tijekom svoje bogate karijere zaradio je mnoga priznanja od najvećih u tom poslu, pa ga je tako Frank Sinatra nazavo "jedinim genijem u show biznisu", a časopis Rolling Stone uvrstio ga je među prvih deset u popisu stotine besmrtnika.
Ray Charles Robinson rodio se u obitelji Arethe Wiliams i Bailey Robinsona, čovjeka koji je bio zadužen za popravak željeznica te ujedno mehaničar i majstor. Kada je Ray još bio malo dijete njegova se obitelj preselila iz siromašnog Albanyja na Floridu u potrazi za boljom budućnosti.
Još kao mali počeo je pokazivati sklonost prema mehaničkim stvarima, budući da je puno vremena proveo promatrajući susjede kako rade na svojim automobilima i poljoprivrednim strojevima. Pored strojeva, njegovu preokupaciju sve su više počeli preuzimati snovi o glazbi i to onog trenutka kada je prvi put imao dodira sa starim klavirom.
Nažalost dok je imao samo pet godina počeo je gubiti vid te na kraju završio u potpunosti slijep i to zbog glaukoma. Zbog toga je pohađao školu u Floridi koja je bila specijalizirana za gluhe i slijepe. Baš u toj školi razvio je svoj glazbeni talent koji je sve više počeo dolaziti do izražaja. U školi je učio samo klasičnu glazbu, ali pored toga je pokazivao želju da zasvira jazz i blues, što je imao priliku čuti na radiju.
Nakon što mu je mama umrla 1945. godine, Charles je imao samo 15 godina i više se nije vratio u školu. Neko je vrijeme živio u Jacksonvillu sa prijateljima njegove majke, a nakon samo godinu dana svirao je klavir za bendove u poznatom kazalištu u La Villi, gdje je zarađivao 4$ na noć. Svoje galzbene početke malo kasnije u životu prezentirao je po raznim klubovima, gdje je znao svirati u bendu i gdje su svi bili oduševljeni onim što su čuli vjerojatno prvi put u životu.
Uskoro je uspio ostvariti svoje snove, a to je da stvara posebnu glazbu koja je dolazila iznutra, iz duše i koju su svi mogli prepoznati kao nešto novo i drugačije na glazbenoj sceni. Unatoč hendikepu koji je imao bio je zaista velik i to ga nije sprečavalo da bude jedan od najvećih u svijetu soul glazbe. Umro je 10. lipnja 2004. godine na Beverly Hillsu.
Još kao mali počeo je pokazivati sklonost prema mehaničkim stvarima, budući da je puno vremena proveo promatrajući susjede kako rade na svojim automobilima i poljoprivrednim strojevima. Pored strojeva, njegovu preokupaciju sve su više počeli preuzimati snovi o glazbi i to onog trenutka kada je prvi put imao dodira sa starim klavirom.
Nažalost dok je imao samo pet godina počeo je gubiti vid te na kraju završio u potpunosti slijep i to zbog glaukoma. Zbog toga je pohađao školu u Floridi koja je bila specijalizirana za gluhe i slijepe. Baš u toj školi razvio je svoj glazbeni talent koji je sve više počeo dolaziti do izražaja. U školi je učio samo klasičnu glazbu, ali pored toga je pokazivao želju da zasvira jazz i blues, što je imao priliku čuti na radiju.
Nakon što mu je mama umrla 1945. godine, Charles je imao samo 15 godina i više se nije vratio u školu. Neko je vrijeme živio u Jacksonvillu sa prijateljima njegove majke, a nakon samo godinu dana svirao je klavir za bendove u poznatom kazalištu u La Villi, gdje je zarađivao 4$ na noć. Svoje galzbene početke malo kasnije u životu prezentirao je po raznim klubovima, gdje je znao svirati u bendu i gdje su svi bili oduševljeni onim što su čuli vjerojatno prvi put u životu.
Uskoro je uspio ostvariti svoje snove, a to je da stvara posebnu glazbu koja je dolazila iznutra, iz duše i koju su svi mogli prepoznati kao nešto novo i drugačije na glazbenoj sceni. Unatoč hendikepu koji je imao bio je zaista velik i to ga nije sprečavalo da bude jedan od najvećih u svijetu soul glazbe. Umro je 10. lipnja 2004. godine na Beverly Hillsu.