Richard Dawkins
Clinton Richard Dawkins poznati je voditelj katedre Charlesa Simonyija na Oxfordskom sveučilištu.
Richard Dawkins rođen je u Nairobiju 1941. godine. Svoj put prema jednom od najcjenjenijih na konkretnom području znanosti ostvario je studiranjem u Oxfordu, gdje je nakon diplomiranja radio na projektima Nika Tinbergena, koji je za svoj rad na području etiologije zajedno s Konradom Lorenzom 1973. godine dobio Nobelovu nagradu. Svoju karijeru na fakultetu nastavlja krajem šezdesetih godina kada postaje asistent na Kalifornijskom sveučilištu u Berkeleyu.
Već se 1970. vraća na Oxford odakle nastavlja sa svojim radovima, što je rezultiralo dobivanjem nagrade 1987. za literaturu Kraljevskog društva i nagradu Los Angeles Timesa za knjigu Slijepi urar.
Iste je godine dobio nagradu za najbolji televizijski znanstveni program i scenarij. Godine 1989. primio je srebrnu medalju Londonskog zoološkoga društva, a 1990. nagradu Kraljevskog društva Michael Faraday. Godine 1997. postao je članom kraljevskog društva za literaturu kada je dobio međunarodnu nagradu Cosmos.
Kao što vidimo radi se o karijeri punoj nagrada i istraživanja, a ne smijemo zaboravit spomenut kako je Dawkins autor poznatih znanstvenih izraza poput “sebičnog gena”, “biomorfa”, koji već više od dvadeset godina dominiraju popularnom znanošću. Prema njegovom mišljenu, borba za opstanak jedini je kriterij prema kojem se može doći do objašnjenja evolucije.
Njegova čuvena borba za opstanak te varijabilnost prirodnih i kulturnih replikatora univerzalna su obilježja života. Čuvena teorija o sebičnom genu, smatra se najradikalnijom verzijom darvinizma za razliku od klasičnog Darwinovog poimanja evolucije, koja tvrdi da se darvinistička borba za opstanak odvija među najboljim genima, a ne među jedinkama ili vrstama.
Možemo slobodno reći kako se radi o vrhunskom umu gdje briljantnost njegovih knjiga zapravo izvire iz dvostruke estetske ljepote, zapravo znanstveno estetske koja traži jednostavnu univerzalnu teorijsku matricu.
Već se 1970. vraća na Oxford odakle nastavlja sa svojim radovima, što je rezultiralo dobivanjem nagrade 1987. za literaturu Kraljevskog društva i nagradu Los Angeles Timesa za knjigu Slijepi urar.
Iste je godine dobio nagradu za najbolji televizijski znanstveni program i scenarij. Godine 1989. primio je srebrnu medalju Londonskog zoološkoga društva, a 1990. nagradu Kraljevskog društva Michael Faraday. Godine 1997. postao je članom kraljevskog društva za literaturu kada je dobio međunarodnu nagradu Cosmos.
Kao što vidimo radi se o karijeri punoj nagrada i istraživanja, a ne smijemo zaboravit spomenut kako je Dawkins autor poznatih znanstvenih izraza poput “sebičnog gena”, “biomorfa”, koji već više od dvadeset godina dominiraju popularnom znanošću. Prema njegovom mišljenu, borba za opstanak jedini je kriterij prema kojem se može doći do objašnjenja evolucije.
Njegova čuvena borba za opstanak te varijabilnost prirodnih i kulturnih replikatora univerzalna su obilježja života. Čuvena teorija o sebičnom genu, smatra se najradikalnijom verzijom darvinizma za razliku od klasičnog Darwinovog poimanja evolucije, koja tvrdi da se darvinistička borba za opstanak odvija među najboljim genima, a ne među jedinkama ili vrstama.
Možemo slobodno reći kako se radi o vrhunskom umu gdje briljantnost njegovih knjiga zapravo izvire iz dvostruke estetske ljepote, zapravo znanstveno estetske koja traži jednostavnu univerzalnu teorijsku matricu.