Ronaldinho
Svoje početke u nogometu bilježi igranjem u Gremiu de Porto Alegre, gdje je uočen njegov prirodni talent koji ga je uskoro doveo u centar zbivanja brazilske nogometne javnosti. Tijekom svoje četiri godine koje je tamo proveo, od 1997. do 2001., Ronaldinho je uspio izboriti svoje mjesto u Brazilskoj reprezentaciji s kojom je osvojio Copa Americu 1999. postigavši pritom 6 golova. U to vrijeme njegov brat postaje njegovim zastupnikom. Možemo slobodno reći kako se radi o trenucima kada je Ronaldinho krenuo prema svojim vrhuncima zbog kojih će ga pamtiti svi, znači ne samo Brazil nego i Europa gdje je ostvarivao svoje najbolje rezultate.
Put prema Europi započeo je 2001. kada je odlučio okušati se u europskom nogometu te kada je potpisao ugovor za francuski PSG. Iako tada nije uspio doći do trofeja, uspio je pobjeđivati u dresu reprezentacije kada su zajedno osvojili naslov prvaka 2002. na Svjetskom prvenstvu u Japanu i Koreji.
Već 2003. potpisuje ugovor s Barcelonom, a nakon odigrane prve utakmice malo je reći kako su navijači bili oduševljeni i to prije svega zbog njegovog nevjerojatnog talenta. Ponajviše se probio zahvaljujući sposobnosti da u potpunosti promijeni tijek igre svojim veličanstvenim solo-prodorima. U to je vrijeme Barcelona nanizala nevjerojatni niz od sedamnaest uzastopnih utakmica bez poraza zbog čega su završili na drugom mjestu Španjolske lige i tako osigurali direktan plasman u Ligu prvaka.
Uz svoju vrhunsku igru u Barceloni, osvojio je titulu najboljeg svjetskog igrača, FIFA World Player 2004. i 2005., kada je postao vođa moćnog Brazila, s kojim je osvojio titulu pobjednika Kupa konfederacija u Njemačkoj 2005. Dana 17. srpnja 2008. prešao je u Milan gdje je nastavio sa odličnim igrama, ne samo za klub nego i za reprezentaciju.
Već 2003. potpisuje ugovor s Barcelonom, a nakon odigrane prve utakmice malo je reći kako su navijači bili oduševljeni i to prije svega zbog njegovog nevjerojatnog talenta. Ponajviše se probio zahvaljujući sposobnosti da u potpunosti promijeni tijek igre svojim veličanstvenim solo-prodorima. U to je vrijeme Barcelona nanizala nevjerojatni niz od sedamnaest uzastopnih utakmica bez poraza zbog čega su završili na drugom mjestu Španjolske lige i tako osigurali direktan plasman u Ligu prvaka.
Uz svoju vrhunsku igru u Barceloni, osvojio je titulu najboljeg svjetskog igrača, FIFA World Player 2004. i 2005., kada je postao vođa moćnog Brazila, s kojim je osvojio titulu pobjednika Kupa konfederacija u Njemačkoj 2005. Dana 17. srpnja 2008. prešao je u Milan gdje je nastavio sa odličnim igrama, ne samo za klub nego i za reprezentaciju.