Sigmund Freud

Sigmund Freud
Freud je osnovao seksualne porive kao primarnu motivacijsku silu ljudskog života, razvijajući terapijske tehnike kao što su upotreba slobodnog udruživanja. Isto tako je otkrio fenomen prijenosa u terapijski odnos, uspostavljajući svoju središnju ulogu u procesu analitičkog. Tumačio je snove kao izvor uvida u nesvjesne želje. Freud je bio rani neurološki istraživač cerebralne paralize, afazija i mikroskopskih neuroanatomija i plodnog esejista, oslanjajući se na psihoanalizu da sudjeluje u tumačenju povijesti i kritiziranju kulture.
Freud se rodio 6. svibnja 1856. u Freibergu u Moravskoj u obitelji oca Jakoba i majke Amalie, koja je bila dvadeset godina mlađa od svog supruga. U 21. godini rodila je Sigmunda, koji je imao dva polubrata i šestero malđe braće i sestara. Sa samo 4 godine Freud se sa svojom obitelji odselio u Beč.

Dok je bio mali, kod Sigmunda se mogla primjetiti izrazita inteligencija, a naučio je govoriti francuski, engleski, talijanski i španjolski jezik. Puno kasnije posvetio se proučavanju djela poznatih pisaca i filozofa, prije svega djela Nietzschea, Hegela, Shakespearea, Schopenhauera i Kanta.

Budući da je bio Židov, a njima se nije dopuštalo bavljenje ničim osim medicinom i pravom, mogao je birati između te dvije grane, tako da je 1873. odlučio studirati medicinu. Na tom će studiju upoznati prijateljicu Marthu Bernays s kojom će se kasnije i oženiti. Godine 1877. promijenio je svoje ime Sigismund Schlomo Freud u Sigmund Freud. Nakon završetka školovanja 1881. zapošljava se u Institutu za cerebralnu anatomiju radi istraživanja mozga odraslih ljudi i fetusa.

Što se tiče njegovog privatng života, s Marthom Bernays, imao je šestero djece, a između ostalog i Annu Freud koja će krenuti stopama svog oca te postati ugledna psihoanalitičarka na polju dječije psihologije. Ljubav između njega i Marthe bila je čvrsta. Umro je 23. rujna 1939. u Londonu, u Engleskoj.