Toše Proeski
Vjerojatno se radi o jednoj od neprežaljenih osoba za koje se još uvijek pitamo jeli moguće da ih više nema i da neće nikad više svojim nastupima uveseljavat nas publiku koji su ostali odani do samog kraja.
Toše nije bio samo odličan pjevač, bio je dobra osoba koja je uvijek htjela pomoći drugima, koji je svoje vrijeme posvečivao tome da uveseli ljude oko sebe. Oni koji su ga malo bolje poznavali tvrdili su kako nije postojala nesebičnija osoba od Toše i kako vjerojatno neće ni postojati.
Svojom karizmom osvajao je ne samo svoje Makedonce nego obožavatelje po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Ono što je bilo posebno kod njega što ga je pored publike volila i cijenila struka koja je morala priznati da se pojavio veliki talent koji ima puno toga za pokazati.
Toše je velik broj prijatelja imao i među pjevačima sa kojima je čak snimio i par dueta, sa Tonijem, Antonijom Šolom s kojom je surađivao na par pjesama itd.
Baš zbog te njegove jednostavnosti i simpatičnosti kojom je zračio svaki put kad bi stupio na scenu, je bilo ono što nas je sve osvajalo, od Slovenije, pa sve do Crne Gore. Osvojio je sve narode bivše Jugoslavije i onaj kobni dan 16. listopada 2007. godine nije plakala samo Makedonija. Toše Proseki rodio se 25. siječnja 1981. godine.
Svoje glazbene početke bilježi već u najranijoj fazi djetinjstva kad je imao apsolutnu podršku cijele obitelji. Nakon što je završio glazbeno obrazovanje na Muzičkoj akademiji u Skopju, odlazi u New York na glazbeno usavršavanje kod Williama Reya gdje je išao i Luciano Pavarotti.
Svoju karijeru van granica Makedonije bilježi 2002. godine prvo u Srbiji i Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini, a potom u Hrvatskoj i Sloveniji. Zapaženiji nastup ostavlja na Eurosongu 2004. godine sa pjesmom “Life” kad je bio 14, a nakon toga kreće suradnja s Tonijem na pjesmi “Lagala nas mala” s kojim je do kraja svog života ostao jako dobar prijatelj.
Malo ranije smo spomenuli kako je Toše osvajao pored dobrog glasa i svojim srcem koje je zaista bilo veliko, a svoju dobrotu najviše je demonstrirao pomaganjem nemoćnim ljudima za što je dobio nagradu Majke Tereze, za rad kao UNICEF-ov veleposlanik dobre volje. Pjesmu “This world” snimio je 2004. godine koja je postala UNICEF-ova himna.
Prije nego što je otišao sa ovog svijeta imao je planove osvajanja i inozemnog tržišta koje bi barem po njegovom glasu i pojavio zasigurno i osvojio. Tako da smatramo da smo ga mi barem imali priliku čuti i upoznati, dok Europa, a i sav ostali svijet ne zna zapravo bez koga su ostali; bez duše anđeoskog glasa.
Svojom karizmom osvajao je ne samo svoje Makedonce nego obožavatelje po cijeloj bivšoj Jugoslaviji. Ono što je bilo posebno kod njega što ga je pored publike volila i cijenila struka koja je morala priznati da se pojavio veliki talent koji ima puno toga za pokazati.
Toše je velik broj prijatelja imao i među pjevačima sa kojima je čak snimio i par dueta, sa Tonijem, Antonijom Šolom s kojom je surađivao na par pjesama itd.
Baš zbog te njegove jednostavnosti i simpatičnosti kojom je zračio svaki put kad bi stupio na scenu, je bilo ono što nas je sve osvajalo, od Slovenije, pa sve do Crne Gore. Osvojio je sve narode bivše Jugoslavije i onaj kobni dan 16. listopada 2007. godine nije plakala samo Makedonija. Toše Proseki rodio se 25. siječnja 1981. godine.
Svoje glazbene početke bilježi već u najranijoj fazi djetinjstva kad je imao apsolutnu podršku cijele obitelji. Nakon što je završio glazbeno obrazovanje na Muzičkoj akademiji u Skopju, odlazi u New York na glazbeno usavršavanje kod Williama Reya gdje je išao i Luciano Pavarotti.
Svoju karijeru van granica Makedonije bilježi 2002. godine prvo u Srbiji i Crnoj Gori te Bosni i Hercegovini, a potom u Hrvatskoj i Sloveniji. Zapaženiji nastup ostavlja na Eurosongu 2004. godine sa pjesmom “Life” kad je bio 14, a nakon toga kreće suradnja s Tonijem na pjesmi “Lagala nas mala” s kojim je do kraja svog života ostao jako dobar prijatelj.
Malo ranije smo spomenuli kako je Toše osvajao pored dobrog glasa i svojim srcem koje je zaista bilo veliko, a svoju dobrotu najviše je demonstrirao pomaganjem nemoćnim ljudima za što je dobio nagradu Majke Tereze, za rad kao UNICEF-ov veleposlanik dobre volje. Pjesmu “This world” snimio je 2004. godine koja je postala UNICEF-ova himna.
Prije nego što je otišao sa ovog svijeta imao je planove osvajanja i inozemnog tržišta koje bi barem po njegovom glasu i pojavio zasigurno i osvojio. Tako da smatramo da smo ga mi barem imali priliku čuti i upoznati, dok Europa, a i sav ostali svijet ne zna zapravo bez koga su ostali; bez duše anđeoskog glasa.